Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Vozi! – kaže i uđe u auto zalupivši vratima. – Što je, što gledaš? Vozi nas doma.
– Što se dogodilo? Nisam li ti rekao da budeš unutra luda ženo?
– Luda je ona žena s kojom si me ostavio tamo Nenade. I ako ne želiš da ju očerupam kao kokoš udalji nas od nje. Ovog trena! – Koji se vrag dogodio unutra između ove dvije? Ma koja sam ja budala pa sam ih ostavio skupa? Jesu li mi vrane mozak popile? Čujem kucanje na prozor, pa ugledam Milu. Spustim staklo, a ona uvrće nosom.
– Nisam ti došla samo to reći Vuče. Došla sam ti reći da bi trebao još danas da se vratiš u stanicu.
– Zašto? Zar niste ti i ekipa za sve i svašta preuzeli sve i oteli mi slučaj? Što ću vam sad ja?
– Danas dolaze ovi iz Bosne. Trebaš da ih obavijestiš o svemu.
– Vi sve znate, vi ih obavijestite. Ja idem tražiti tu bandu. Sam. Bez vas, bez ikoga.
– Vuče ne budi lud, ne možeš zanemariti svoje obaveze. Ti si šef stanice, ti si glavni za sve tamo.
– Pa sad sam glavni je l'? Sve ste odlučili bez mene. Nitko me o ničemu nije obavijestio.
– Pa, ja sam došla da ti kažem o svemu. Mene su poslali, jer iskreno nitko drugi nije smeo ni imao muda da stane pred tebe i kaže ti. Vrati se u grad sa mnom, objasni im sve i povuci se Vuče. Ne želim da nastradaš. Moraš ispoštovati zakone.
– Nataknem i tebe i zakone. Gdje je zakon koji ne otima čovjeku želju i pravo da se osveti? Gdje je zakon koji je trebao da zaštiti moje roditelje i mene? Gdje su zakoni kada je ljudima potrebno da ih se sprovede?
– Vuče, bijesan si i ne znaš što govoriš. Ti si zakon budalo i počni se tako ponašati. Znaš da u našem poslu postoji vrijeme kada neke stvari jednostavno trebamo prepustiti drugima.
– Kao što si ti prepustila mene? Ne hvala. Ti prepuštaj što god hoćeš, ali Vuk neće nema šanse. – zatvorim prozor, okrenem ključ, ubacim u rikverc i dam gas. Vidim je u retrovizoru kako sjeda u svoj auto i kreće za mnom.
– Vidiš, trebalo je da je počerupam! – od muke se nasmijem, uzmem joj ruku pa je poljubim.
– Ti si kraljica, majke mi pokojne.
– Nisam ja nikakva kraljica, jednostavno nije u redu da se tako ponašaju prema tebi. Nije u redu.
– Ne brini ti za mene mala, sve ću ja srediti. Nažalost morat ću otići nazad do grada, ali vratit ću se do mraka. Moram pokupiti neke stvari iz stanice i iz kuće. Ne mogu to ostaviti nezaštićeno kada krenem na njih. Ti i sve to skupa morate biti sigurni. – mobitel mi zazvoni, Zare zove. Stisnem samo onaj zvučnik pa se javim – Reci Peđa.
– Dobre vijesti brate. London tip je dešifrirao USB. Imamo sve crno na bijelo.
