Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Otvaram oči, a kako to činim osjećam kako me koža iznad obrve zateže. Garant neki šav steže kožu i ne da mi da progledam kao čovjek. Pred očima mi mutna, bijela svjetlost, u materinu jesam li umro i stigao negdje? Ako sam odapeo, zašto onda osjećam bolove svuda po tijelu? Je l' nije ono, ništa više ne znaš, ništa ne osjećaš mrtav si? Potrudim se, pa kroz maglu pred očima ugledam Peđu, Milu i Kati kako stoje kraj vrata i nešto šošore. Pokušam se dignuti, a onda svi mogući aparati zapište i svi troje polete prema meni.
– Kuda si ti krenuo ludače? – Peđa me vraća nazad na krevet, a Kati isključuje pijukanje.
– Koji vrag Zare?
– Dobro je. Samo lezi i bez naglih pokreta. Imao si potres mozga, unutarnje krvarenje, odstranili su ti trećinu slezene jer je skoro otpala od udaraca i ima da ležiš mirno inače ću te vezati za krevet. – Mila mi drži ruku na čelu dok moroga, iako nju nisam ništa pitao.
– Pa, to bi ti željela draga, ali zakasnila si. Imala si prilike da me vežeš za krevet, da uživaš u ovom tijelu, ali sada prc. Dućan je zatvoren. Trajno.
– Jesi ti sigurna Katarina da su njemu nalazi dobri? Taj potres ga očito još drži.
– Dobar je Vuk, dobar je – Kati se nasmiješi pa mi stegne ruku. – Ne brini Vuče bit ćeš u redu. Sve će biti dobro.
– Nina? Gdje je Nina? – svi šute i zgledaju se, gutam svoju bol, gutam svoj strah i muku.
– Nina je... Ovdje je. Nadamo se da će biti dobro.
– Kako to misliš nadate se?
– Vuče, Nina je pretrpjela ozbiljne povrede glave. Nisu je štedjeli kada su udarali. Liječnici su dali sve od sebe, ali nisu čudotvorci. Mozak je zajebana stvar i kada je glava u pitanju tu nikada nismo na čisto sve dok pacijent ne odreaguje.
– Ali, živa je?
– Nina je u komi Nenade. Ne zna se koliko je oštećena lijeva strana mozga. Tijelo je u redu, dva prsta na desnoj ruci su joj slomljena i jedno je rebro napuklo. Nema unutarnje krvarenje, organi za varenje i reprodukciju su u redu, ali glava je...
– Ne govori više ništa! – prekinem je, pa prekrijem lice rukama. Siguran sam da mi bol na oči izlazi, a ne moraju oni to da vide.
– Pozvat ću tvog doktora i reći mu da si se probudio. Neka te dođe pogledati.
– Idem i ja. Moram u stanicu sve riješiti. Ti molim te odmori i nemoj da ustaješ dok malo ne zacijele šavovi.
– Šavovi? Mila, znaš da to meni ništa ne znači. Još koji ožiljak na tijelu mi je najmanji problem.
– Peđa, kontroliraj ovog magarca i pazi da se ponaša kako treba – kratko mi poljubi čelo, pa iziđe.
