𝑺𝒓𝒄𝒆 𝑽𝒖𝒌𝒂🔚

Poljubi me

– Dobro je. Sve će biti dobro. Na sigurnom si.– govorim dok je unosim u kuću, nogom gurajući vrata koja zaškripe. Laktom palim svjetlo, a to mi zada oštru bol koja mi presječe rame.

 – U materinu. – unesem je u sobu i spustim na krevet.

– Vuče... – promrmlja dolazeći k svijesti – Gdje smo?

– Na sigurnom. Ne brini mala, sve će biti dobro. Obećavam. – trknem do kupatila i uključim bojler da zagrije vodu. Izvučem iz ormarića, alkohol i flastere, vaticu i melem za koji baš nisam siguran da li je dobrog roka trajanja, ali jebi ga poslužit će. Usput nespretno vežem ručnik oko ramena da zaustavim krvarenje koje uzrokuje rupetina od metka. Osjećam ga u svom mesu kako se pomjera i osjećam da već počinje vrućica. Moram nju prvo riješiti, a onda ću ga probati izvaditi.

– Hej, mala Brazilko, oprosti, ali ovo će malo peći. – ona se malo uspravi, pa se uhvati za glavu

– Jebem ti kako me boli glava. Što se dogodilo s njima Vuče? Što se tebi dogodilo?

– Pusti mene, daj da ti to dezinficiram – naspem alkohol na vatu, pa krenem čistiti rane po njenom lijepom licu. Peče je i trza se, ali stišće zube. – Mater im jebem govnarsku. Moram ti naći leda za to oko.

– Dobro je. Ne moraš, u redu je – pokuša da se ustane, ali jaukne i vrati se nazad.

– Što je? – digne majicu, a meni mrak padne na oči kada vidim podljev veličine Kine na njenom trbuhu.

– Pas im mater, jebem ti! – skočim sa kreveta stežući šake, da mogu istim bi ih zadavio i pokidao

– Dobro je Nenade, čitava sam. – kako to kaže, ugledam svjetla auta kako prilaze kući. Sve ti jebem.

– Budi tiho – kažem, izvučem pištolj i stanem kraj vrata. Auto se ugasi i jedna vrata se zatvore. Nemoguće! Nitko ne zna da sam došao ovamo. Nitko me nije mogao pratiti siguran sam u to. Tko god da je popit će metak nema mu spasa. Čujem kako štikle udaraju po prilazu. Kakve kurčeve štikle sad?

– Nenade? Nenade otvori, ja sam Kati! – o jebote pas. Spustim pištolj, pa otvorim.

– Kati?

– Tu ste – uleti u kuću sa svojom liječničkom torbicom.

– Kako si...

– Peđa me zvao. Rekao je da sjedam u auto i vozim u planinu. Da si tamo i da vam treba pomoć. Radila sam drugu i taman sam se spremila za doma...– zagrlim je, a ona me potapka po leđima.

– Hvala ti Katarina. Hvala vam oboma što ste takvi kakvi jeste. I što se nisi plašila doći ovamo.

– A, što bih se plašila, ovdje sam provela mnogo lijepog vremena. Hajde, dođi da vidimo što je – priđe Nini, pa se upozna s njom. – Vidim Vuk te počeo sređivati. Luđak. Čovjek sa metkom u ramenu umjesto da zatraži pomoć, ide sanirati rane djevojci. To ti je naša luda drugarice, sam je sebi uvijek na zadnjem mjestu.– okrenem očima – Možeš li se svući da pregledam te podljeve? – obje pogledaju u mene, ma što sad, ja uopće nemam ništa protiv da se mala svuče.