Prvi deo trilogije Policijske kronike.
************
Život ga nije mazio. Banda mu je ubila roditelje, njega je zadesila zla sudbina. Godinama je Nenad Vuksanović bio povučen u sebe zbog nesreće koja ga je pratila. Onda je upisao pol...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Njene su ruke na mojim prsima, moje u njenoj kosi, bol me prožima kroz cijelu desnu stranu, ali ne smeta mi. Ne osjećam je kao bol, miješam je sa užitkom koji mi struji kroz kosti. U istom trenu osjećam se divno i osjećam jezu i osjećam strah i tako sam jebeno napaljen, da ne mogu da dišem.
– Stani Nina! – odmaknem se, a ona me zbunjeno pogleda
– Što je?
– Čekaj, stani, što radimo?
– Pa, ovaj, ništa. Mislim ono, ljubimo se i...
– I jebi ga. Zašto?
– Kakvo je to pitanje?
– Zašto si željela da te poljubim Nina? Zašto ja?
– Pa, vidiš li ovdje ikoga drugog? Koji vrag? – bijesno nadigne svoj lijepi nos i okrene se na drugu stranu – Sad se osjećam kao drek. Hvala ti Vuče. Upravo si mi rekao da sam grozna, da me ne želiš poljubiti, da sam..
– Ej, što lupaš mala! Ja to nisam rekao! – naglo se oslonim na lakat, pa me žigne bol kao vrela žar– Što dramiš? Nisam rekao da si grozna, ni da si ružna, ni da te ne želim ljubit' i ne seri. Samo sa pitao zašto? Zašto želiš da te poljubi...netko kao ja? – ona se okrene, pa me pogleda dok joj usna podrhtava
– A, zašto ne bih željela? Što to tebi fali?
– Pa...
– Trebalo mi je to. Željela sam da me poljubiš, da za promjenu mislim na nešto lijepo. Da mi skrene misli sa svega i ne znam, jednostavno sam željela... Da ti zahvalim možda, nemam pojma. Nema razloga, samo sam željela da me poljubiš pa što god da se desi nakon toga. I ne seri, osjetila sam tvoju strast. Želio si ti taj poljubac, i mnogo više od toga.
– Pa, jebote ženo, muško sam. Jesam sjeban do ibera, ali muško sam, a ti si tako predivna i digla si mi prikana čim si rekla da te poljubim, dalje da i ne spominjem.
– Budalo – gurne me dolje, pa se vratim na jastuk
– Ako želiš da te ljubim, ljubit ću te, ali dalje od toga ne idem, pa makar mi kita probila krov. Ovo nije situacija u kojoj od stresa i šoka možeš pobjeći seksajući se s prvim koji naiđe.
– Nisam se ja htjela seksati s prvim koji je naišao Vuče, ne budi govno.
– Znam da nisi, oprosti, samo... Razumiješ što sam htio reći?
– Da. Jebi ga. Oprosti. Ali, ne ispričavam se za poljubac. To nikada neću učiniti. I vjerujem da ću to ponoviti. Htio ti to ili ne Nenade Vuksanoviću.
– Opa maco. Čuj ti ovo. Iskoristit ćeš me ovdje u planini gdje ne mogu da vičem i molim za pomoć.
– Možda – nasmije se, pa okrene očima. Privučem je sebi, a ona mi legne na prsa.
– Dođi mala Brazilko, smirimo strasti. Treba nam odmor. Prebijeni smo, ranjeni, razbucani. Odspavajmo malo. Možda će nam glave biti bistrije.
– Možda. – privuče se još bliže, pa prebaci ruku preko mene. Zagrlim je ovom lijevom, a desnu pustim da ravno leži uz tijelo, jer tako manje boli. – Boli li te jako?
