"Hailey!"
Netko me uporno doziva sa stepeništa ali nemam baš volje da se pomjerim mada mi ovo deranje ne pomaže ni malo u pokušavanju da zaspim tako da ipak dođem do vrata i otvorim ih još uvijek nesigurna smijem li stoga držim vrata otvorena tek toliko da vidim tanku liniju, između štoka i vrata, od svjetla iz hodnika.
"Zayn?" progovorim ne tako glasno ali ipak dovoljno glasno da me čuje.
"Oh napokon, mislio sam da ti se nešto dogodilo" ne pusti me da odgovorim već odmah nastavi "Želiš li sići sa nama? Sigurno si gladna."
"Baš moram?"
"Baš moraš" naravno
"Okej, stižem za par minuta"
Nakon višesatnog leta iz Londona do Argentine bila sam veoma umorna te sam zaspala istog trenutka što smo došli u kuću i bila sam u dubokom snu sve do trenutka kada me je Zayn počeo dozivati, prekrasno.
Malo dođem do sebe umivanjem lica, pranjem zubi i češljanjem kose te obučem trenerku i siđem dole dok me miris pizze omamljuje. U prolazu se susretnem sa Zaynom i nekim likom čini mi se Klaus.
"Sjedni dole slobodno a ja ću brzo doći uredu?"
"Mhm"
Poljubi me u čelo pa oboje tačnije sve troje nastavimo tamo gdje smo krenuli.
"Dobra večer" prozborim na pragu dnevne sobe dok je ispred mene jedno najmanje dvadeset muškaraca, neke već znam od ranije a neki su mi totalno nova lica.
U isto vrijeme čujem "I tebi" "Zdravo" "Hej" i "Bok" a ni jedan od njih ne izostavi moje ime.
"Ti stvarno živiš u trenerkama" ponovo Ryan započinje sa dobacivanjem.
"Da, očigledno, problem neki?"
"Naprotiv, još uvijek mislim da ti dupe izgleda jebeno savršeno u trenerci. Mislim izgleda dobro u svemu ali ovo je..uh"
"A ja još uvijek mislim da treba da začepiš svoja prljava usta" hvala Bogu da Zayn nije bio u prostoriji inače bi već sad bila zalijepljena za pod.
Na moj komentar začujem ono standardno "uuu" što me nasmije pa sjednem da slobodno mjesto pored Harrya, taj lik se čini simpatičnim od samog početka. Držao je cijelu kutiju pizze u krilu, a ja sam bila gladna stoga me nije bilo sram pitati da jedem.
"Smijem li?"
"Naravno" odgovori uz osmjeh pružajući mi kutiju a ja navalim kao da ništa nisam jela deset godina. Zezali smo se i smijali, jeli i pili, iskreno noć je prošla i bolje nego što sam mislila da će proći.
"Pokreni pubg" naredi Liam Luisu koji pokrene meni dobro poznatu igru uz jedno kratko "Važi".Voljela sam tu igru i stalno sam je igrala sa Maksom, mojim najboljim drugom jer sam bila jedinica i nisam imala brata s kojim bih igrala bilo šta.
Igrali su squad nekoliko puta pa je meni dosadilo gledati kako gube stoga sam odlučila preuzeti stvari u svoje ruke.
"Al' ste smotani, daj mi to ovamo" uzmem upravljač iz ruku jednog od momaka više ni sama ne znam imena.
(....)
"CHICKEN!" nakon mog veselog uzvika pobjede prostoriju ispuni lagani pljesak momaka a na vratima stoji Zayn sa ogromnim osmjehom na licu.
"Uklopila si se i bolje nego što sam mislio" govori mi sjedajući pored mene te prebaci ruku preko mog ramena povlačeći me prema sebi što je bliže moguće.
"Jel da" kažem kroz smijeh.
"Zayn mala gori"
"Da, osim što je predobra.."
"Umije i da igra"
Nadovežu se jedan na drugog a Zayn klima glavom na sve što kažu u smislu "znam zar ne" dok svoj zagrljaj oko mene stegne još jače da bi potvrdio suludu misao da sam "samo njegova".
"Idem u sobu" kažem dovoljno glasno da me samo Zayn čuje
"Zašto? Nije ti lijepo ovako?"
"Ne osjećam se baš najbolje i je lijepo mi je ali stvarno mi se spava" mislim da pričamo tako tiho da nas ni lik pored nas ne čuje.
"Dobro si?" upita me već zabrinuto
"Da, valjda, mislim da sam samo umorna"
"Sigurno je samo to?"
"Najsigurnije"
"Ipak ću te otpratiti da se ne srušiš na sred stepenica"
"Jako duhovito"
Ustane sa kauča prije mene te se sagne da me podigne ali ga prekine moje ustajanje.
"Mogu hodati"
"Možeš ali ne moraš" i njegova upornost nadvlada moje odbijanje pa me podigne u naručje i korača prema izlazu.
"Idem je samo odvesti pa se vraćam"
"Možda padne neki na brzaka" nisam shvatila tko je to rekao jer je moja glava bila položena na Zaynova prsa s nisam imala volje da je dižem.
"Hah ne" bude sve što kažem prije nego što napustimo prostoriju i u tišini dođemo do vrata naše sobe.
Prija mi ova tišina s njim, prija mi sve s njim, prija mi on.Sve što čujem su njegovi odkucaji srca i lagano disanje, milina.
Spusti me na krevet a ja istog momenta osjetim nagon za povraćanje, ovo nije dobro.Odgurnem ga od sebe mahinalno svom snagom i zagrlim školjku što sam prije mogla. Zaynove ruke kupe moju kosu i sklanjaju je da lica dok isto miluje slobodnom rukom.Ovo je tako sramotno.Dušu sam ispovraćala a bolio me i svaki dio tijela.
"Uredu je, jedina"
Bili smo u tom položaju još par desetina sekundi ali sam ja to prekinula ustajući sa poda što je i on ponovio za mnom.Umila sam si lice i isprala usta, mrzim ovaj after taste nakon povraćanja.
Uhvati me za bokove, okrene prema sebi ma podigne na umivaonik.
"Jesi bolje? Hm?" na njegovo pitanje klimnem glavom jer se osjećam tako iscrpljeno da nemam snage da pričam. Stojao je tako, grleći mene oko struka, igrajući mi se sa kosom dok je moja glava naslonjena na njegova prsa ponovo osluškivajući njegove otkucaje srca. Šuti on, šutim ja.
"Zayn" ipak ne prešutim misao koja me proganja od kada sam kleknula pred školjku.
"Kaži mila"
"Postoji li šansa da nisi koristio zaštitu posljednjih par puta kada smo se, ... znaš..?"
po nekim mojim planovima, tačno smo na pola puta do kraja 🌻
YOU ARE READING
Raped
Fanfictionsamo obična petnaestogodišnjakinja nađena na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme © by bellakarmen 2019
