Raped

21. poglavlje

i evo opet ako ste zaboravili na našu jednu jedinu Hailey ✨

Da li ću mu dopustiti da me poljubi nakon svega što je uradio u ova dva dana?

Ne.

Ne smijem.

Ovo je pogrešno u svakom mogućem smislu.

Svoje ruke položim na njegova čvrsta prsa te ga odgurnem od sebe.Nije bilo toliko teško jer je bio opušten, tako reći, obmamljen sa mnom.Još uvijek me gledao u oči kao da pokušava pročitati o čemu razmišljam.Sagnem se da bih dohvatila ulje iz donjeg dijela kuhinje a moja glava završi tik ispred njegovog međunožja.

Zašto sve što radim danas izgleda pogrešno?

Podignem pogled prema njemu i primjetim da se smije a kada vidi moj izbezumljen pogled njegov smijeh se proširi cijelom prostorijom.Zacrvenim se zbog doze srama kojeg sam osjećala te rukom nespretno dohvatim bocu ulja koju stavim na kuhinjski element.
Ponovo se okrenem prema njemu te vidim da se nije ni pomakao sa mjesta.

"Distanca" nakašljem se očekivajući da će me poslušati ali učini baš suprotno.Njegove ruke se nađu na mojim bedrima, spretno me podigne na kuhinjski element i nabije uz sebe da bliže ne može.

"Previše si se opustila znaš" kaže grubo kao da se prvi put susrećemo te svojim usnama zarobi moj vrat na isti način na koji je i progovorio, grubo.

"A to zaključuješ po čemu?" upitam ga kroz bolan jauk izazvan njegovim ugrizom na koži mog vrata.

"Ignorireš me cijelo jutro, Hailey"

"Zaslužio si, Zayn" naglasim njegovo ime kao što je on naglasio moje.Rukom me snažno uhvati za vilicu podižući mi glavu u visini za njegovom.

"Da li si zaboravila tko sam ja?!" zagrmi na mene što me natjera da se stresem.

"Zaboravila da si kreten? Ne" nemam pojma odakle mi ovolika hrabrost.

Neka mračna sjena proleti njegovim licem te ja na njemu vidim više bijesa nego ikada prije.Pusti moju vilicu pa tom istom rukom zgrabi nož a ja rašim oči na to što se upravo događa ispred mene.Bijesno me pogleda u oči te me svojim sljedećim potezom natjera da tiho vrisnem i uhvatim se rukama za njegova ramena spremna na bol koju trebam osjetiti.Nož zabije između mojih nogu u kuhinjski element time trgajući komad tkanine mog šorca.Tresla sam se nenormalno a uplašen pogled polahko prebacivila na nož između mojih nogu.Pogled mi se mutio od suza kojih se nisam sramila pustiti da teku.Postepeno mi je cijela slika postajala sve tamnija i tamnija a u istom sam trenutku osjetila i ogroman nagon za povraćanje.Poluotvorenim očima sam pogledala Zayna a zbog tolike iznenadne boli u glavi koju sam osjetila bila sam uvjerena da mi je ovo zadnji put da gledam u njegovo lijepo lice.

"Hailey!" bilo je posljednje što sam čula prije nego što sam onesviještena pala na njegovo rame.

(...)

Budi me miris prekrasnih palačinki i javorovog sirupa.Vrata sobe u kojoj se nalazim su širom otvorena što mirisu mog doručka otvara put do mojih nosnica.Pogledam na zidni sat i shvatim da sam ovdje tek nekih pola sata, čudno.Kroz glavu mi prođu slike od maloprije te uspaničeno rukama krenem provjeravati područje gdje mi je maločas umalo zabio kuhinjski nož.Imala sam sreće što me je samo htio prestrašati, znala sam da me ne bi povrijedio na tako bizaran način, barem ne još.

Protegnem se na putu do kupaonice u kojoj se samo kratko umijem a kosu svežem u neurednu punđu te se uputim u kuhinju prateći miris palačinki.Zastanem na vrhu stepenica kada na dnu istih primjetim lokvu krvi koja ide sve do vrha ostavljajući trag u vidu kapljica.Koji kurac se ovdje dogodio?

"Zayn!" proderem se sa ogromnom dozom straha u glasu zbog činjenice da se njemu nešto loše dogodilo.

Iste sekunde nakon što je moj vrisak probio vazduh začujem glasno ispuštanje tiganja i brze korake prema stepenicama.

"Hailey?!" začujem kako me doziva sekund prije nego što ga ugledam pa izdahnem u vidu olakšanja.

"O Bože, dobro si" kažem dok ruku prebacujem na prsa "Što se po Bogu ovdje dogodilo?" slobodnom rukom pokažem na lokve krvi na stepenicama.

"Oh to?" klimnem glavom na njegovo kratko pitanje a on se popne na vrh stepenica i stane ispred mene "Samo mala posjekotina".

"Samo mala posjekotina? Zayn! Ovdje je previše krvi za samo malu posjekotinu!" izimitiram njegov glas na kraju rečenice što njega natjera na smijeh.

"Ozbiljna sam! Daj da pogledam"

"Hailey, dramiš"

"Ne, ne dramim, samo se brinem" kažem tiho prije nego što uopšte shvatim što sam rekla.

"Hmm brineš se?" vragolasto se nasmije i privuče me u svoj zagrljalj.

"Pokaži mi posjekotinu" promrmljam dok se pokušavam izvući iz njegovog zagrljalja.

"Odgovori mi" neredi mi ponovo.

"Gdje si se posjekao?" ignorišem njegovo pitanje pregledavajući njegovu lijevu ruku.

"Odgovori mi Hailey" kaže malo grublje te mi rukom podigne glavu da bi me mogao pogledati.

"Da Zayn, brinem se okej?" ponovo me privuče u zagrljalj "Za razliku od tebe koji mi zabija jebeni nož između nogu" kažem i glasnije nego što sam planirala a njegov zagrljalj oslabi te me potpuno odmakne od sebe.

"Iznervirala si me dobro?"

"Nerviraju i mene mnogi ljudi ali nikada nisam nikome zabila nož među noge znaš?!" odbrusim a on zašuti te svojim rukama stegne moje nadlaktice što meni da znak da je ljut.

"Molim te pokaži mi ranu" kažem skoro očajno jer ne želim da se inficira.Za divno čudo posluša me i podigne već kratak rukav svoje majice i da mi pogled na zamotanu ranu.

"Kako si uopšte dobio ranu na ramenu?" upitam ga dok rukom pažljivo prelazim preko zavoja.

"Ekser u podrumu dok sam išao po javorov sirup za tvoje palačinke"

"Ekser? Zahrđao sigurno.To bi moglo biti loše osim ako nisi..Čekaj, da li si pra-" brzo sam pričala dok sam još uvijek rukom prelazila preko zavoja.

"Malena" kaže kroz smijeh i zadobije svu moju pažnju "Da, dezinficirao sam je pravilo, ne brini.Idemo, palačinke su ti se sigurno ohladile" uhvati me za ruku i odvede niz stepenice spretno izbjegavajući krv na istim.

"Kada planiraš očistiti sve to?" upitam ga dok silazimo sa zadnje stepenice "Magdalena će uskoro doći".

"Magdalena? Tko je Magdalena?" ljubomora se u mom glasu itekako primjećivala "Kućna pomoćnica" dobaci ulazeći u kuhinju još uvijek držeći moju ruku.

"Zvao si kuću pomoćnicu zbog toga?" začuđena postavim još jedno pitanje dok sjedam na barsku stolicu "Da, ne volim čišćenje"

"Ali mogla sam ja mislim bez-"

"Divim se tvojoj upornosti Hailey" nasmije se što i mene natjera na smijeh "Da...to mi ljudi često govore" priznam i sipam litar javorovog sirupa na palačinke ispred sebe.

"Pojedi to i možemo ići na groblje" zalogaj mi zastane u grlu kada se sjetim razgloga zbog kojeg smo zapravo ovdje.