"Pojedi to i možemo ići na groblje" zalogaj mi zastane u grlu kada se sjetim razgloga zbog kojeg smo zapravo ovdje.Rukom zgrabim čašu vode sa šanka i brzo popijem istu zbog straha da ću se ugušiti.Zakašljem se i osjetim olakšanje kada se Zaynova ruka nađe na mojim leđima lagano me udarajući.
"Jesi okej?" upita me dok svoju glavu spusti prema mojoj koju ja podignem i naši se pogledi susretnu, klimnem glavom te nastavim jesti palačinke koje mi je spremio.
"Trudim se izbjegavati temu tvojih roditelja ali znaš da je vrijeme da se priča o tome" progovori promuklim glasom nakon par minuta šutnje.To što je rekao nije mi se sviđalo ali sam znala da je u potpunosti upravu.
"Sarah me nije voljela" probijem led i to bude prvo što kažem te istog momenta se pokajem jer sada ne mogu izbjeći nikakva pitanja "Čudno je, znam, ali jednostavno nije.Tu ženu čak i ne mogu nazvati majkom, samo Sarah.Nikada nije bila tu, zapravo jeste ali je te sate provodila ispred ogledala sa hrpom kozmetičkih proizvoda u rukama.Brinula je o svom izgledu više nego o meni.Kada sam joj se htjela pohvaliti za savršen uspjeh na kraju prvog razreda srednje škole u koju sam išla tamo u Londonu, očekivala sam da će za promjenu biti ponosna.No baš naprotiv, ponizila me je pred nekoliko prijateljica koje sam taj dan dovela kući na klasično druženje.Rekla mi je da sam promašaj i da me nikada nije htjela.Rekla mi je da se gubim i da, što se nje tiče, više se nikada ne vraćam kući.Te noći, kako bi me oraspoložile, prijateljice su me odvele u klub kako bi ujedno i proslavile rođendan jedne od njih, Meg.I tada si me ti oteo" završim svoj kratki govor tako što pogled prebacim na njega kako pozorno prati svaki moj pokret i svaku moju izgovorenu riječ.
"A tata?" upita me kao da se boji moje reakcije što bi me nekom drugom prilikom natjeralo na smijeh ali sada ne.
"Tata je bio totalna suprotnost Sarah i on znao je to vrlo dobro.Znala sam da bi bila ogromna greška skrivati od njega svoj ružan odnos sa Sarah jer bi to možda jednog dana došlo do te mjere da me Sarah počne zlostavljati i fizički stoga sam mu se otvorila jedne noći kada me je zatekao u sobi kako plačem.Rekla sam mu kako mi fali majčinska ljubav, roditeljska zapravo, jer je i on rijetko kada bio tu zbog posla.Tješio me je, obećao da će nastojati što češće biti tu i pružati mi željenu pažnju.Ali ipak njegova ljubav prema meni nije mogla nadjačati njegovu ljubav prema Sarah i želju da ostane sa njom, nisam ni tražila od njega da je ostavi, čovječe, nikada si ne bih oprostila da narušim nečiju sreću.Nonstop mi se izvinjavao govoreći 'Mila koliko god te volio i koliko god mi je žao što nemaš sa njom odnos kakav bi svaka normalna majka sa kćerkom trebala imati, Sarah je slaba.Koliko god se čini da drži sve pod kontrolom ispod sve te šminke, zategnute frizure i hoda uspravne glave krije se jedna tužna žena i oči koje su preplakale mnogo suza.Te njene prijateljice su ništa, ne zna se koja o kojoj više zla misli.Ja sam sve što ima i ako je ostavim, ona..jednostavno ne bi to podnjela'. Razumjela sam ga i poštovala sam njegovu odluku.Savjetovao me je da pokušam pokrenuti neku vedriju temu sa njom.Nešto na šta me ne može samo izignorisati.Nešto za šta bi mi mogla reći samo dobro.Par dana nakon mog razgovora sa tatom dobila sam diplomu za savršen uspjeh na kraju prvog razreda srednje škole i tada sam se sjetila tatinog savjeta.Pohvalila sam se Sarah i već znaš koja je njena reakcija bila..Kladim se da je bila sretna što me nema" viljuškom sam kružila po tanjuru igrajući se sa preostalih par kapljica javorovog sirupa zbog nervoze i nekakvog bijesa kojeg sam osjećala a svoj pogled, dok sam pričala, niti jednom nisam podigla prema Zaynu.
"Ali Zayn.." u trenutku se rasplačem i projecam njegovo ime "Ja nisam.Nedostajala mi je.I nedostaje mi svo ovo vrijeme.Ta majčinska ljubav koju sam priželjkivala svih šesnaest godina svog života sada zasigurno nikada neće doći"
Zaplačem glasnije a on svoje ruke obavije oko mog sićušnog tijela u čvrst zagrljaj tako činjenići da me zapravo najveće zlo štiti od sveg zla na svijetu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Tako mi je žao jedina" tješio me i mazio po kosi nekoliko minuta dok ja nisam shvatila da ako tako nastavi, zaspati ću.Odmakela sam se od njega i na brzinu obrisala zalutale suze.
"Ta žena nije ni svjesna kakvu kćerku ima"
"Kakvu kćerku ima Zayn?" moje pitanje zvučalo je previše isfrustrirano stoga nastavim smirenije "Možda i jesam bila beskorisna i...promašaj"
"Hailey!" kaže dosta glasnije i ozbiljnije da se na trenutak i preplašim "Nikada da to više nisi rekla" svakom riječi se više približavao mojim usnama te je na zadnjoj i dotakao iste ostavljajući brzi poljubac na njima.
"Ti si božanstveno lijepa i nestvarno inteligenta i pametna.Ne dozvoli više nikada nikome da te pokuša ubijediti da nije tako, okej?"
"Okej" tiho kažem uz blagi osmijeh zbog njegovih riječi.
"Onda..idem se spremiti pa možemo ići?" upitam ga a nakon što mi da potvrdan odgovor uputim se prema sobi a Zayn ostane dole kako bi pospremio stol iako sam ja insistirala na tome da ja obavim taj posao.
Odlučim se za sve crno, crne hlače, majica, patike i jakna, London je prohladan ovih dana.Bez trunke šminke, kao i proteklih mjeseci, izađem iz sobe te se putem staklenih stepenica uputim prema Zaynu.
"Sprem-na sam" neočekivano mi pukne glas usred tako jednostavne rečenice i suze mi same zacakle oči a ja kako bih se smirlila udahnem duboko rukama radeći taj čuveni oblik kapljica pored tijela i sve suze u samo jednom trenu budu odnešene kao da ih nikada nije ni bilo.
"Iskreno" Zayn me na putu do mene odmjeri i kaže mi nešto što me u trenutku ohrabri "Najjača si žena koju sam ikad vidio"
"O Bože Zayn" rukama nesvjesno prođem kroz kosu "Sekund mi fali da se rasplačem poput malog djeteta i ti mi na to kažeš da sam-"
"Najjača žena na svijetu, da" završi moju planiranu rečenicu "Znaš da sam surovo iskren, uvijek, vjeruj mi.Iznimno sam ponosan na tebe jer nisi pala na mračno dno depresije, ne žališ se oko svog gubitka konstantno iako je to ono što bi svaka druga djevojka uradila i ne shvataj me pogrešno to je apsolutno uredu, samo sam ponosan na tvoje ponašanje.Ima li to smisla?"
"Itekako" iskreno se nasmijem a on nam isprepleta prste i lagano me povede van kuće.
Nisam spremna za nadolazeće suze iznad kostiju mojih roditelja prekrivenih crnom zemljom.
Ima li smisla da se izvinjavam? Ne. Uživajte u 26. poglavlju a ja se bacam na ispravljanje 5. 💜
