Raped

15. poglavlje

Fale mi, jako.Toliko jako da sam ponovo pomišljala na samoubistvo, no Zayn me odvratio od toga.

Prvi put me ostavio samu nakon smrti mojih roditelja.U tom trenutku jedino što sam osjećala je potreba da budem s njima.Žilet na venama lijeve ruke i po prvi put zapravo povlačim liniju.Ne tako jaku i duboku ali ipak dovoljno da krv poteče.

Zamislite, nije me čak ni boljelo, želja da budem sa njima je bila jača od te fizičke boli.

Tamo negdje kao u daljini, čula sam otvaranje vrata moje, naše, sobe.Znala sam da će me uhvatiti ali ne želim da me zaustavi.Povukla sam još dvije, sada jače i dublje samo kako bih završila sve ovo prije nego što me pronađe.Sve što se u umivaoniku moglo vidjeti bila je moja krv.

Ali Zayn ne bi bio Zayn da ne zna tačno šta radim u bilo kojem trenutku.

Osjetila sam vrtoglavicu, zatim mučninu i pogled mi se mutio.Kroz crne fleke vidjela sam svoj odraz u ogledalu kako pada.Bila sam spremna osjetiti bol udarca glave, ruke, ma bilo čega, od pod.Ništa nisam osjetila, zapravo jesam.Dvije tople ruke obavile su se oko mog struka i povukle me sebi na prsa.

Tada je prošlo samo deset minuta od kako je otišao iz kuće, i nije mogao završiti to što je imao tako brzo.Kažem vam, osjetio je da smjeram nešto loše.

Ostavio me na krevetu i jureći je otišao do kupaonice iz koje se vratio ni pet sekundi kasnije sa prvom pomoći u rukama.Šutio je, jedino što mu je sada bilo na pameti je spasiti mene.Dohvatio je bocu vode sa noćnog ormarića i peškir natopio istom te je nježno brisao krv sa moje lijeve ruke.Još uvijek nisam bila sva pri sebi, malo vidim, malo ne a još uvijek imam osjećaj da ću povratiti sve što sam pojela ovaj dan.

A jela sam mnogo, mnogo taj dan, a što da vam kažem, liječila sam tugu hranom.

Krv je prestala da teče, kada je to vidio tiho me obavjestio da će sljedeći korak možda malo boljeti.Natopio je vaticu sa medicinskim alkoholom i pažljivo mi čistio rane.Pazio je da ne ide alkoholom direktno na otvorenu ranu s toga je čistio samo okolne dijelove.Pogled mi je lutao scuda po njemu i sobi.Činio se tako skomcentrisanim a u isto vrijeke i zamišljenim.Oči nije skidao sa moje ruke i trudio se da mi pomogne onoliko koliko je u njegovoj mogućnosti.Osjetila sam sigurnost.Nakon još nekoliko različitih tečnosti i krema zamotao mi je ruku u bijeli zavoj i zalijepio kraj sa trakicom.Gledala sam ga tako blijedio, gledala sam ga zapravo od kada je izašao iz kupaonice a i on je napokon svoj pogled prebacio na mene.Vidjela sam suze u njegovim očima a ni sekund kasnije kanule su na njegove obraze.

Ta slika Zayna kako plače natjera me na suze i sada, mjesec dana kasnije.

Slani potoci su tekli niz moje obraze, gledali smo jedno drugo tako, kako plačemo i ne znam ko je koga, ali neko nekoga je povukao u zagrljalj, ili smo možda oboje povukli jedno drugo.Grlio me snažno, najsnažije, i nije me puštao.Udisao je miris moje kose sa rukama čvrsto obavijenim oko mog struka tako me privlačeći sebi do te mjere da između nas nema niti malo prostora.

Tako snažno me nije grlio ni tog trenutka kada mi je saopštio smrt mojih roditelja.

"Molim te ne radi to"

"Kunem se, neću, neću više nikada"

"Umro bih, razumiješ?! Umro!"

"Poludio bi bez tebe.Poludio zbog činjenice da sam te mogao zaustaviti a nisam, poludio od činjenice da nisi više sa mnom!"

"Tu sam, okej, ne idem i neću ići, kunem se"

Sjećam se da me taj dan grlio više nego što me grlio svih osam mjeseci kako sam s njim.

"Zamišljena si" iz mog prisjećanja na taj dan trgnuo me Zaynov glas sa praga kuhinje.

"Ahh, jesam" kažem otpuhujući.

"O čemu razmišljaš toliko da nisi ni takla doručak koji si ti spremila?"

"Čekla sam tebe i Zayn, dobro znaš o čemu sam razmišljala"

"Hailey.." zastane da bi sjeo pored mene na barsku stolicu.

"Znam što ćeš reći...ali"

"Onda me svejedno saslušaj okej?Tvoji postupci su totalno shvatljivi u ovakvoj situaciji ali molim te cijeni svoj život.Cijeni ga dok ga još imaš, ljudi danas prebrzo umiru i shvataš da se ovaj plafon može upravo sada srušiti i ubiti nas?"

Prebacim pogled na plafon koji mi se čini totalno okej, a onda skontam da je to bila metafora.

"Gore svi sretnemo svoje, biti ćeš sa njima cijelu vječnost zato te molim sada živi dok još možeš" nakon tih riječi me snažno zagrli te krenemo jesti palačinke koje sam pravila.

"Sviđa ti se?" upitam ciljajući na palačinke

"Da, sviđaš mi se" prasnem u smijeh prvi put nakon mjesec dana, što i njega pozitivno iznenadi i nasmije se.

"Mislila sam na palačinke"

"I ja sam"

"O stvarno, znači ne sviđam ti se?" kažem iz šale.

"Nah" slegne ramenima.

"Ni malo?" upitam praveći se da sam tužna

"Ludice, obožavam te" uhvati me za obraze i nježno ih povuče.

Doručkovali smo razgovarajući o nekim ne tako bitnim temama.Spremala sam posuđe u mašinu za pranje istih iako je Zayn inzistirao da ostavim taj posao njemu, u čemu me je prekinuo njegov mobilni koji je vibrirao na ploči šanka.

"Zayn!" dozovem ga glasnije jer je izašao iz kuhinje na kratko.

"Mobitel ti zvoni!" uzimam mobitel u svoje ruke a na njemu blješti Ryan, ohhh mrzim ga.Brzi koraci niz stepenice odzvanjaju cijelom kućom.

"Javila si se?" upita me zadihano i bukvalno mi istrgne mobitel iz ruku.

"Ne, ne naravno" izdahne i javi se.

"Liam?"
"Sve je spremno?"
"Ok izlazim"

Zbunjeno ga gledam, jedna od mojih mana je da sam pakleno znatiželjna.

"Vraćam se za sekund, ne mrdaj" klimnem glavom a on izađe iz kuće.

Završim sa posuđem i on taman ulazi u kuhinju sa ogromnim osmjehom na licu i ukrasnoj vrećici u rukama.Još više sam zbunjena.

"Sjedni" kaže mi te ja sjednem na jednu od barskih stolica "Ovdje sam mislio" uhvati me oko struka pa podigne na šank tako da su mu noge između mojih.

"Sretan rođendan Hailey"