Osmjeh je zatitrao mojim licem, malo je reći da sam bila presretna.Čak sam i ja, zbog sve silne zbrke posljednjih mjesec dana, zaboravila da mi je danas rođendan.
"Hvala ti" obgrlila sam ruke oko njegovog vrata i poljubila ga na blic, barem sam to planirala, ali se poljubac odužio.
"Nisi trebao" kažem kada mi pruži mi je ukrasnu vrećicu zbog koje se ja još više raznježim.
"Hej, ništa takvo neću da čujem, jasno?" upozori me a rečenicu završi tako što mi prstom dotakne nos.
"Ali stvarno nije bilo potrebno" kažem još uvijek ne otvarajući vrećicu.
"Itekako jeste"
"Dobro onda, mogu otvoriti?" klimne glavom na moje pitanje a ja zaronim ruku u vrećicu.Prvo što napipam bude osrednja plišana kutija, za nakit čini mi se.Izvučem je van vrećice i otvorim ju a pred mojim očima, zbog sunca koji je obasjavao baš nju, zasvjetluca ogrlica iz mojih snova.Pogledam u Zayna koji se ponosno smješka, zna da mi se sviđa.
"Zayn j-" pokušam reći nešto, ali me prekine "Stalkovao sam tvoj instagram i vidio sam da voliš takve stvari" i tako mi odgovori na pitanje koje nisam ni postavila.
"Sviđa ti se?" upita me sa iščekivanjem "Naravno, stavi mi je"
Okrenem se njemu bočno i podignem kosu a njegove ruke nespretno dodirnu moj vrat što izazove trnce kod mene.
"Prekrasno" kaže nakon što se okrenem prema njemu "Stvarno jeste i hvala ti"
"Nema problema i to nije sve" pogledam ga a on mi očima pokazuje na vrećicu koju sam ostavila pored sebe.Ponovo zavučem ruku u nju a ovaj put izvučem uramljenu sliku.
Uramljena slika mene sa roditeljima.
Suze mi naviru na oči, što od tuge, što od sreće što imam njega takvog kakav jeste.Zagrlim ga snažno uz jedno kratko "Hvala ti, ovo je divno"
"Htio sam da imaš nešto njihovo"
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Nisam te rastužio zar ne?"
"Ne, ne nikako, samo sam zahvalna" poljubi me u čelo i odvojimo se "Što kažeš da te odvedem na jedno posebno mjesto, a onda mi ti reci gdje još želiš ići i ja te vodim?"
"Može.." kažem kroz smijeh koliko se trudi "..ali sačekaj da se obučem"
Požurim do sobe jer ne volim kada se samo mene čeka.Otvorim ormar i pronađem prvo što mi padne pod ruku.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Okej pa ovo i nije tako loše" kažem sama sebi u ogledalu.Operem zube i umijem se u kupaonici ponovo jer je ljeto i lice se stalno prlja.Počešljam kosu a na lice stavim malo korektora ispod očiju i maskaru jer stvarno za ništa drugo nema potrebe.Za kraj stavim malo parfema i izađem iz sobe.
"Brza si" kaže okrenut mi leđima a kada se okrene prema meni blago otvori usta "Nešto ne valja?" upitam dok gledam po sebi da nešto negdje nije spalo ili se poderalo ili šta ja znam što se moglo dogoditi "Sve valja, to je i problem, sve valja" približi mi se i ostavi poljubac na mom čelu, pa obrazu, zatim na drugom obrazu, na nos pa tek onda na usne a ja spremno uzvratim.
"Ii gdje me vodiš?" upitam ga dok izlazimo iz kuće "To je iznenađenje"
"A daj znatiželjna sam"
"Znam da jesi ali što više čekaš bolje je na kraju"
"Rekao si mi to jednom ali se ne sjećam kada" dobacim dok ulazim u auto.
"Ja se sjećam, jebao sam te" ostajem zatečena odgovorom te prasnem u smijeh nakon što on zatvori vrata.
"Dobro pamćenje" zavežem se i krenemo Bog zna gdje.U putu smo se smijali i pričali, a dosta mi je i pjevao.Ima lijep glas, ko bi rekao.
"Dohvati torbu iza" kaže mi rukom pokazujući na zadnje sjedište a ja ga poslušam "Crni povez je unutra, izvadi ga i zaveži si oči"
"Šta? Zašto?" zbunjena sam "Vjeruj mi okej?" klimnem glavom i ponovo ga poslušam, ne čini mi se kao da će me povrijediti.
"Stigli smo" reče mi nakon par minuta vožnje na kamenitom putu "Ne izlazi dok ti ja ne otvorim vrata pasti ćeš, smotana si"
"Hej! To je laž!" kažem nakon što mi otvori vrata te izađemo vani a miris suncokreta me obmami.
Nije valjda...
Jednom rukom me uhvati oko struka a drugom uhvati moju ruku i krene me voditi dok se lagani povjetarac igra sa mojom kosom koja mi malo-malo upadne među usne.
"Okej tu smo" kaže mi dok osjećam kako mi skida povez sa očiju.
Miris suncokreta postao je jači nego onaj kojeg sam osjetila kada sam izašla iz auta.Pred očima mi zasja žuta boja tako jako da sam morala zatvoriti oči i ponovo ih otvoriti.Mislim da su mi usta bila do poda, naprosto sam očarana.
Obrgli me oko struka sa leđa i šapne mi "Sviđa ti se?"
"Nisi ni svjestan koliko mnogo volim suncokrete, a tek koliko mnogo volim tebe" okrenem se prema njemu i spojim naše usne u jednu cjelinu.
"Volim i ja tebe, želiš da se spustimo dole?" upita me dok svoju ruku prebacuje u moju "To bi bilo divno"
Bilo je komplicirano hodati kroz poljanu ali sam ipak uživala.U svojih šesnaest godina nikada nisam bila na polju suncokreta iako sam ih silno voljela.Ispunio je moje želje danas i ne mogu mu se dovoljno puta zahvaliti.U jednom trenutku me samo oborio na pod i našao se iznad mene.Nasmijem se takvom obrtaju a on učini isto te me poljubi, strastveno.Iskreno jesam malo zbunjena i uplašena jer nisam baš raspoložena za seks na travnatom podu između suncokreta a u posljednjih sedam mjeseci nisam ga odbila u ničemu i ne znam koja će njegova reakcija biti.Ljubili smo se a njegove ruke su bježale svuda po mom tijelu sve dok nisu pale na vezicu moga šorca.
"Zayn" odvezao ju je i krenuo ga spuštati dok je pravio ljubavne ugrize na mom vratu "Zayn!" pogledao me upitno.
"Ne želim to raditi sada" kažem nesigurno dok ga gledam uplašeno jer ni sama ne znam što će se dogoditi.
"Ne želiš što? Budi direktna" govori mi dok rukom prati dekolte moje majice "Ne želim da razmjenjujemo nježnosti na polju suncokreta"
"Razmjenjujemo nježnosti?" prasne u smijeh zbog mog načina izražavanja "Ne želim se jebati Bože!" za razliku od njega rekla sam ovo poprilično ozbiljno.
"Opa, tako se kaže, uredu nećemo"
"Samo tako? Nećemo?"
"Obećao sam si da te neću tjerati na nešto što ne želiš, osim ako te kažnjavam"
"Kažnjavanje" otpuhnem.
"Da, no ne danas, rođendan ti je" poljubi me pa napokon ustanemo te ja otresem prašinu sa odjeće.
"Mislim da je vrijeme da krenemo"
"Mhm, tu smo već dva sata" složim se sa njim "Dobro, gdje želiš ići?"
Samo jedno mjesto mi pada na pamet ali ne znam da li me može tamo odvesti.Bio bi red da odem, makar jednom.
"Možeš me odvesti na grob mojih roditelja?"
spoiler: spremam vam nešto jako loše brže nego što mislite hehe
