"Cause I wanna touch you, baby" "And I wanna feel you, too" "I wanna see the sunrise and your sins" "Just me and you" "Light it up, on the run" "Let's make love, tonight" "Make it up, fall in love, try" "But you'll never be alone" "I'll be with you from dusk till dawn" "I'll be with you from dusk till dawn" "Baby, I'm right here" "I'll hold you when things go wrong" "I'll be with you from dusk till dawn"
"I'll be with you from dusk till dawn"
"Baby, I'm right here"
"I'll be with you from dusk till dawn"
"Baby, I'm right here"
Posljednjih pola sata leta samo pjevali, više on meni ali ni ja nisam šutjela.
"Okej Hailey slušaj me sad" tim riječima zadobio je svu moju pažnju "U dijelu Londona gdje mi idemo, svi te znaju?"
"Pa da, većina" potvrdim njegovu izjavu "Dakle moramo biti izrazito pažljivi" nastavi dok osjećam kako avion slijeće.
"Pod time misliš na šta?"
"Niko mi te neće uzeti uredu? Ali svejedno te neko može prepoznati i pokušati bilo šta" govori mi dok u torbu stavlja stvari koje smo izvadili dokom puta.
"Apsolutno sam svjesna toga"
"I treba da budeš svjesna da ćeš bez obzira na sve ti sutra biti sa mnom u Argentini"
"A što? Što da jebeno kažem ako me itko zaustavi i pita me Čuli smo da sibila oteta. Jesi dobro?"
"Pazi na riječnik!" zaprijeti mi upućujući mi taj svoj ubojiti pogled "I smisli nešto ali i ne pomišljalj na odavanje nas" pokaže rukama na prostor između nas.
"Ali što da smislim? Nikada ne lažem i uz to ne znam ni kako se to radi" izbezumljeno ga pitam dok izlazimo iz aviona "O itekako lažeš djevojčice, i tvoja pametna glava će smisliti nešto"
Prevrnem očima na njegove riječi te šta me on snažno lupi po dupetu na šta se mahinalno okrećem i udaram u prvo mjesto koje sam stigla, njegova faca.Odskočila sam i od njega dok se njegova glava okretala za 180°.Šokirala sam samu sebe, a i njega.
"O-oprosti..." promucam dok mu se na obrazu ocrtava moj dlan "Ja, stvarno ne znam što mi je došlo"
"U auto!" zagrmi na mene dok mi rukom pokazuje na prazan automobil sa zamračenim staklima kojeg je očigledno neko dovezao da bi ga mi preuzeli.
"Nisam htjela" kažem dok mi se oči pune suzama od straha ali ih ne puštam van "Kunem se, refleksi j-"
"Rekao sam ti uđi u jebeno auto da te mogu refleksno kazniti!"
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Naglasi to "refleksno" zbog moje predhodne rečenice a meni suze pokvase obraze na samu pomisao da će mi ponovo nanijeti bol od koje sam se odvikla.
"Gdje me vodiš?" tiho ga upitam šmrcajući dok mi on veže sigurnosni pojas na suvozačevom mjestu "Jebeno začepi!" zagrmi na mene ponovo zbog čega meni pobjegne jecaj sa usana "Ni riječi više" a za tim udari rukom od volan.
Cijelim putem je šutio, ubrzano disao, vidno iznerviran, a iz ovog ugla jasno se moglo vidjeti da mu je vilica čvrsto stisnuta, dok rukama nerijetko snažno stišće volan.
Gledala sam u te, meni poznate, londonske ulice dok me nostalgija hvatala.Ovim londonskim ulicama sam prije samo osam mjeseci hodala na putu do škole.Ovim londonskim ulicama sam hodala na putu do Meg, koliko mi ta djevojka samo fali.Ovim londonskim ulicama sam hodala svaki dan na putu do trgovine.Ovim londonskim ulicama sam hodala...sretno i spokojno...a sada se vozim u vlastitu propast, u vlastitu patnju i u vlastiti bol.
Bio je već mrak kada smo stigli pred meni odavno poznatu kuću a on me kao posljednjeg psa istjerao van iz auta i gurnuo u hladno predsoblje kuće za koju me veže samo bol i ništa više.
"Hodaj!" gurne me rukom na dnu leđa a ja sva smotana se spotaknem i slijepim sa stepenicama.
Zajecam kada moj lijevi lakat i desno koljeno dođu u kontakt sa staklenim stepenicama i kunem se nešto je puklo.
Uhvati me oko struka te samo jednim potezom me cijelu digne na noge.Pogleda u moje uplakano lice i prouči ga na par sekundi, zatim prebaci pogled i ruku na moje ruke pa onda i noge, čini mi se, provjeravajući da li sam okej.
"Rekao sam ti da hodaš!" unese mi se u facu ali ga ovaj put preduhitrim i krenem hodati prije nego što me ponovo gurne.
Zalupi vratima moje stare sobe na šta poskočim ali lice ne okrećem prema njemu.Sljedeće što čujem je okretanje ključa o bravi i njegove korake kako mi se približavaju.
Pokušam se praviti kao da sam zaboravila na "..da te mogu refleksno kazniti" pa uhvatim kaiševe ruksaka i spustim ga na pod pored kreveta još uvijek okrenuta leđima njemu.Očito Zayn nije zaboravio svoje riječi..
Osjetim njegovu ruku na stražnjoj strani svog vrata što mi istovremeno počupa i pokoji pramen kose.Kunem se da sam na trenutak osjetila kako me čak i odiže od tla a u sljedećem trenutku stomakom i grudima budem priljepljena za krevet a zatim osjetim i njega pored sebe.Udari me po dupetu, ponovo, čini mi se i jače nego na aerodromu.
"Zapamti kada si ti udarila mene" kaže mi na uho a njegove riječi budu popraćene mojim jecajima.
Okreće me na leđa sa onim svojim velikim, retardiranim, zlobnim i perverznim pogledom.Ruke mu se brzo nađu ispod moje majice koju još brže skine ignorirajući moja odbijanja.
Ubrzo moj gornji dio tijela ostane potpuno izložen k njemu nakon što strgne i grudnjak sa mene.
"Zayn molim te" ignorisao me je u potpunosti.
Ostavljao je vlažne poljupce duž mog vrata i grudi dok sam se ja vrtila kako bih ga sklonula sa sebe ali bezuspješno.
Odvezao je vezicu mojih hlača te su se i one silom našle na podu.Ponovo me samo jednim potezom okreće na stomak a ja ispustim bolan izdah.
Rukama grubo hvala moja zapešća i spaja ih sa užetom pričvršćenim za zid baš kao i posljednji put kada mi je uradio ono što planira ponovo.
Čujem kako se skida ali ga odbijam pogledati, osjećam se tako jadno.Prilazi mi i penje se na krevet te rukama hvata moje kukove povlačeći ih prema sebi.Osjećala sam njegovog tvrdog druga na mom dupetu ali sam barem još uvijek imala gaćice.Ni sekund kasnije osjećam njegove zube na rubu mojih crnih gaćica kako ih povlače prema koljenima a ostatak završi rukom.
Pomazi me jednom rukom kao da me priprema za nadolazeću bol ali i sam zna da neće pomoći.
"Preklinjem te Zayn" zajecam glasnije nego ikada ove večeri "Ne čini to" i po stoti put ga zamolim da mi ne nanosi toliku bol.
"Hailey, sama si kriva" i ne pusti me ni da procesuiram što je rekao već se istog momenta snažno zabije u mene a ja ispustim vrisak kao da me neko kolje, a nije daleko od toga.
Ulozio je i izlazio iz mene previše brzo, previše grubo.Uživao je, ali ja nisam.Umirala sam od bolova, bezuspješno vukla konopce zavezane za zid ispred mene ali ništa, nisu se ni pomaknuli.Uništavao me, iznova i iznova.Govorio mi je svakakve grozote samo mi otežavajući tim riječima, ali nije mario, a ja sam molila Boga da se sve ovo što prije završi i jeste.Svršio je nakon men cijele vječnosti i sljedeće čega se sjećam je da sam zaspala, kako, šta, nemam pojma.
Da li vam se više sviđa ovakav Zayn ili kada je dobar prema Hailey? ♡
