Raped

17. poglavlje

"Možeš me odvesti na grob mojih roditelja?" upitam ga tako uplašeno dok se igram sa prstenjem na ruci jer ne znam hoće li podivljati i reći mi da sam previše zahtjevna ili će pristati.

"Baš tamo?" nakrivi glavu i uhvati me za oba dlana "Mislim, željela bih, ali ne moramo"

"Onda se idemo spakovati" nasmije se da me uvjeri da će me stvarno odvesti a još veći osmjeh zablista na mom licu.

Ko zna kada ću doći ovdje ponovo stoga sam ubrla par suncokreta, iz razloga što ih volim a i divna su uspomena na ovaj dan.

Nisu li predivni ?

Vožnja doma prošla je standarno a čim smo došli kući uputili smo se do sobe da bi spakovali neke osnovne stvari.

"Odjeća mi ne treba zar ne?"

"Mmm ne, mislim da ti ne neće trebati" perverzno me odmjeri "Daj Zayn ozbiljna sam!" pokušavam zvučati ozbiljno ali mi se osmijeh otme iz usta.

"Ne, neće, ne ostajemo prespavati" klimnem glavom te u ruksak stavim rezervni outfit, donje rublje, parfem, kremu za ruke, četkicu za zube i češalj jer ko zna šta mi sve može zatrebati.

"Gotova sam" otpuhnem nakon samo pet minuta, rekord "Imamo li vremena da se istuširam?"

"Četrdeset i pet minuta najviše Hailey" kaže mi pogled prebacujući na ručni sat "Sasvim dovoljno" uzmem nešto primjereno za groblje, na tu riječ se potpuno stresem i kada samo razmišljam o njoj, i uputim se u kupaonicu.

Zayn

Biram Niallov broj čim je ta slatka mala djevojčica zatvorila vrata kupaonice i čekam da se javi.

"Vozim, što je?"

"Treba mi usluga, ne samo od tebe već od svih vas"

"Pucaj"

"Vozim Hailey nazad u London i-"

"Molim? Zašto?"

"I trebate mi da budete u kući za to vrijeme" izignoršem njegova potpitanja.

"Zašto je voziš u jebeni London?"

"Rođendan joj je i želi ići na groblje"

"I ti si joj to tek tako dozvolio?"

"Da? Zašto ne bih"

"Ta mala Hailey te gadno promjenila, mislim, na bolje naravno"

"Niko mene nije promjenio, red je da ode brate pa roditelji su joj"

"Da li si svjestan kolike su šanse da je vidi neki rođak, komšija ili lik koji radi na kasi u trgovini u koju je stalno išla? Uzimaš prevelik rizik Zayn"

"Niko je neće vidjeti, ljudi ne idu na groblja tako često više"

"Tužno ali istinito, no svejedno, veće su šanse da ti je netko uzme nego da se vratiš u Argentinu nazad s njom"

"Nitko mi je neće uzeti Niall! Ne dam"

"Potrudi se, nego, kada mi trebamo biti tu?"

"Odmah"

"K, javljam im" prekinem poziv bez da išta kažem jer je Hailey izašla potpuno odjevena i svakim trenutkom čini se sve ljepša i ljepša.

Hailey

Prisluškivala sam sve, ali shh, to je naša mala tajna.Ne znam na što ali rekao je da me ne da što je kod mene izazvalo veliku dozu radosti jer koliko god mi bilo opasno i strašno sa njim ja sam s njim sigurna, i to mi je bitno.

"Idemo" progovorim veselo ali se kroz moj glas ipak probije zraka tuge zbog mjesta na kojeg idemo "Spremna si?" upita me dok zatvara svoju torbu.

"Valjda" promrmljam krećući se prema njemu iako ne gledam gdje idem jer je moj pogled usredotočen na otvoreni ruksak.

"Op" bude sve što kažem prije nego što se zabijem u fotelju na koju je predhodno bio naslonjen Zayn a već u sljedećem trenutku budem ispod njega dok me njegove oči gledaju sa tolikom željom.

"Oprosti... nisam gledala i jednostavno sam se spotakela..ne znam" kažem kroz neke pauze, mucajući, jer opet kažem, Zayn je u stanju ponoviti mi sve ono što sam proživljela u prvih mjesec dana.

"Znaš, završila si brže nego što sam mislio da hoćeš, taman dovoljno vremena za-" prekinem ga i prije nego što završi rečenicu "O ne,ne, nemamo"

"Ja baš mislim da je pola sata i više nego dovoljno da te dovedem do vrhunca"

"Ali baš sam se tuširala.."

"Nema veze"

"Ali Zayn, ne danas, barem ne sada"

Izdahne isfrustrirano a mene prođu neugodni trnci.

"Ovo je jebeno drugi put da me odbijaš danas"

"Znam da je" sada sam ja ta koja otpuhuje "Imaš sreće što ti je rođendan, o ali već sutra si gotova"

"Mislila sam da smo prevazišli kažnjavanje"

"Kažnjavati ću te i kada budeš punoljetna, i kada budeš imala dvadeset i pet i kada bude-"

"O moj Bože" nasmijem se od muke

"Kažnjavati ću te sve dok budeš bila nevaljala" prebaci svoje ruke na moju rasutu kosu po sjedištu fotelje.

"Čovjek bi pomislio da ima ljudskosti u tebi" promrmljam zamišljeno i tiho s nadom da me nije čuo.

"Nešto si rekla?" i čuo me je "Nisam, učinilo ti se"

"Ju ju prekidamo nešto? Možemo mi svratiti i kasnije-" Harry prekine Zayna u namjeri da kaže nešto a ja prekinem njega negirajući sve što je rekao "Ne prekidate"

"Zapravo prekidaju" prebaci pogled na njih pa ga ponovo vrati na mene a za to vrijeme u sobu uđu i Niall, i Ryan i Liam i još par likova čijih se imena ponovo ne sjećam.

"Vas dvoje te svoje prljave igrice ostavite za kasnije, sada imamo iznenađenje" progovori čini mi se Ethan.

"Iznenađenje?" progovorim a Zayn preko volje otpuhne te se odigne od mene a zatim primi moje dlanove u svoje i iz ležećeg položaja me prebaci u da stojim ispred njega.

"Marš s vrata!" malo glasnije kaže Klaus a u pozadini čujem pucketanje vatre, što su zapalili? Ulazi u prostoriju a mene obasja žuto-narandžasta svjetlost, svjećice.Sobom se proširi rođendanska pjesma koju pjevaju tako usklađeno da sam se čak i iznenadila.Pogledam u Zayna sva nasmijana a on mi uzvrati osmjeh te se i on prikljući pjevanju i zagrli me sa leđa.Smislim želju i prije nego što završe pjesmu, a čim kažu posljednje riječi puhnem u pravcu svjećica i sve se pogase.Prostorijom odjekne smijeh i pljesak a ja sretno koračam do kuhinje po tanjire i nož.

Da li je čudno što na neki način proslavljam rođendan sa momcima koji su me oteli? Previše.

Pojeli smo cijelu čokoladnu tortu koja je bila preukusna, neću lagati, pozdravili se sa svima njima, uputila sam im mnoge zahvale a nakon toga smo Zayn i ja krenuli na višesatni put ka Londonu.