Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

još samo malo

Amna pov

"Jesil spremna" zacujem kucanje na svojim vratima
"Samo jos malo" kazem i pogledam svoju bijelu haljinu. Izgledam predivno. Prvi put za sebe kazem da izgledam predivno ali izgledam. Okrenem se u krug a haljina se lagano podigne i mislim da izgledam sjajno.

Kratka bijela haljina do koljena izrazava moje noge uz koju odlicno idu svjetlucajuce stiklice i mnogo sljokica na licu. Iskreno volim sebe svoju figuru i svoj izgled. I ono sto je dobro jos uvijek mi se ne vidi stomak. Dogovor je da Elvis veceras sazna za nase dijete. Novu godinu cemo proslaviti u meni najdrazem klubu i iskreno jedva cekam.

"Izgledas predivno" kaze mi moja draga Alisa nakon sto izadjem van sobe u hodnik

"Nisi ni ti losa znas" kazem tiho a iskreno to mislim siva sljokasta haljina joj odlicno stoji a ja sam ponosna na nju iako znam da se sredjuje samo zbog onog nekog tipa koji se zove Boris ali nebitno je sve dok je ona sretna.

Izlazimo iz njenog auta na prakingu a ona me pazi iskreno ponasa se prema meni kao prema nekom djetetu.

"Prelijepo izgledas lutko" dobaci mi Elvis i povede me za ruku. Toliko ga volim. Ovo mi je najsretniji dan u zivotu.

"Hvala Elvise"

"Nista lutko" srce moje malo stvarno sam sretna.

Ulazimo u klub i povede me za neki stol. Valjda ce sam shvatiti zasto ne pijem alkohol ali dobro.
Odmah iza nas su Alisa i Boris i iskreno sladak su par. Odmah nakon sto sjednemo pojavi se konobar i ljubazno nam se nasmijesi "izvolite"

"Ja cu jedan dupli viski s ledom" progovori Elvis
"Ja cu isto" kaze Boris
"Prirodni sok od narance molim" kazem tiho a Elvis me pogleda
"Jedan koktel"
Konobar pokupi narudzbe i udalji se od naseg stola

"Amna lutko jesil dobro" upita me Elvis sa mnogo brige u glasu

"Da zasto ne bih bila" odgovorim potpuno hladna

"Narucila si prirodni sok. Lutko to uopce ne lici na tebe"

"Ima slab imunitet i sam to znas i ne smije piti alkohol ako zeli da se sto prije oporavi" Isuse hvala joj jer izvukla me je

"Aa da okej izvini" kaze i priblizi se Borisu. Nesto pricaju i smiju se a ja pokusavam skontati sta.

"Amna jesil dobro"

"Da Alisa ne glupiraj se"

"Dobro, zasto se odmah ljutis"

"Izvini nervozna sam" kazem i zagrlim Alisu. Iskreno place mi se za svaku obicnu glupost.

"Alisa ajmo plesati"

"Amna jesil sigurna.." prekinem je u pola recenice

"Ustaj i ne seri" samo me pogleda i ustane. Volim je al nekad previse sere. Ustanemo i pocnemo plesati. Iskreno mislim da ona plese bas hot i da sad svaki muskarac gleda u nju.
Onda odjednom osjetim necije tijelo uz svoje. Iskreno malo sam se prepala jer znam da je Elvis za stolom. Okrenem se spremna lupiti samar toj osobi ali ipak to je on. Moj princ. Uhvati me oko struka i na uho mi sapne
"Prekrasna si" samo se nasmijem i onda krene lagana muzika i mi krenemo plesati. Par puta me okrene oko sebe i onda nam neko pridje.

"O dakle zbog ovog tu seronje si mene ostavila" o ne. Ne Dario. On nije trebao biti ovdje. Nee.

"Izvini, ona je moja" kaze mu Elvis ljutito i povuce me u zagrljaj. Ne ne zelim svadju

"Amna znam da me volis. Znam to. Nemoj me zbog njega ostavljati. Nikada te nece voljeti kao sto te volim ja" pff. Pocnem se glasno smijati okrenem se i pogledam ga u lice

"Dario! Nikada te nisam voljela i dzabe umisljas tu nesto" kazem jako drsko

"Postoji vrijeme i za to a ja ti mogu dati mnogo vremena"

"Nemas ti meni sta davati mi smo zavrsili i tu je kraj nase veze koja je trajala 3 dana ako je uopce i postojala"

"Amna dobro razmisli sta pricas. Znam da me volis. I to dijete.." kaze i pokaze prstom u moj stomak. O ne cekaj kako on zna za moju bebu.

"Kakvo dijete Dario"

"To dijete koje nosis je moje" i onda sam vidjela da je Dario pao na pod. Elvis ga je udario i rekao mi "idemo" moram priznati bio je jako drzak. Ne ne nee, necu se svadjati s Elvisom zbog Dariovih lazi.  Nema sanse.

Udjemo u auto i on me odveze na neko mjesto. Kao neki vidikovac. Iskreno da idemo i u vatru ja bih s njim bila sigurna. Obucem svoju jaknu i izadjem iz auta.

"Amna sad mi fino reci kakvo dijete on spominje" reci ili ne. Vatra ili voda. Ufff.

"Nemam pojma Elvise"

"Amna kakvo je dijete njegovo? Kad ste bili zajedno? O cemu on prica?"

"To je bilo nekoliko dana prije nego si ti imao sudjenje i bili smo samo 3 dana. Nismo spavali ni jednom ali i da jesmo mislis da bi se dijete moglo napraviti za 2 noci. Daj Elvise" kazem vec ljuta

"Amna kakvo dijete spominje nije mogao umisliti dijete"

"Psihopata moze sve sto hoce Elvise. Tvoje je hoces li vjerovati njemu ili meni" kazem vec spremna da odem

"Okej lutko izvini" kaze tiho i zagrli me. "Volim te znas to"
"Znam Elvise" i tako smo se grlili neko vrijeme

"Hoces da se vratimo u klub ili da idemo doma" upita me

"Ja bih doma Elvise. Ne zelim vise raspravku"

"Okej ajmo" u autu je bila mukla tisina sve dok on nije spustio ruku na rub moje haljine i onda se zacuo moj glasan uzdah.

I opet po ko zna koji put smo spavali i tako potvrdili nasu ljubav i onaj plod te ljubavi koji je samo moj i samo njegov.