Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

odakle on ovdje

I tako njegova mama je otisla a ja i beba smo ostali sami. Raste pomalo iz dana u dan. Baka je cesto zove i pita kako smo.

Odlucila sam cekat cemo tatu da dodje. Proljece ce uskoro. Vec je 13.2. brzo ce mart i onda eto tate. Pogledam u stomak. Danas mi je tezak dan. Idem u New York. Moram reci mami i tati. Tezak je to zadatak ali kad moram onda dobro. Ulazim u avion i odlucujem. Biti cu kod svojih samo 5 dana a ako mi budu srali s onim njihovim predavanjima kako sam glupa i sve ostalo odmah cu pokupiti stvari i idem.

Avion je sletio a meni je bila uzasna muka. Nikada mi nije bilo ovako. Vjerovatno zbog trudnoce ali iskreno ja sam sretna sto imam ovo svoje malo blago. Imati cu plod nase ljubavi bio on tu ili ne ja cu mu biti i otac i majka. Ne znam jesam li u prednosti sto moji ne znaju da dolazim ili ne ali nema veze.

Izlazim iz aviona uzimam svoj kofer i sjedam na aerodrom s planom da cu popiti kavu. Sjedim za stolom i razmisljam kako reci mami i tati. Sta da im kazem. Dok razmisljam sve vrijeme imam osjecaj da me neko promatra. Onaj osjecaj da me neko gleda. Ubija me. Okrenem se desno. Nema niko poznat. Niko me ne gleda nista. Popijem gutljaj kave i onda se okrenem lijevo. Isuse eno ga. Sjedi za stolom i gleda direkt u mene. Pored toga sto gleda on se i smjesi. Isuse odakle on ovdje.

Ustaje i prilazi mi
"Pa zdravo Amna"

"Marko nemam zivaca za tebe reci sta hoces i brisi" inace Marko je moj bivsi.

"Pa kako si mi Amna. Nisam te vidio ima 5 godina. Jel Hrvatska ostala ista"

"Hvala Bogu pa se nismo vidjali. Hrvatska je i bolja i ljepsa od kad ti nisi u njoj"

"A jel' "

"A jest"

"Pa dobro. Vidim ima finih novosti kod tebe"

"Nista sto bi te trebalo interesovati"

"Amna ne zelim se svadjati"

"Onda idi"

"Mozemo li samo kavu popiti"

"Marko stvarno nemam zivaca za tebe reci sta hoces i idi"

"Pa...."

"Marko predji na stvar"

"Isuse oprosti sta si zivcana od kad si trudna. Samo sam htjeo da te pitam ko je otac tom djetetu" cekaj sta on ima hrabrosti samo tako stati tu pred mene i pitati me ko je otac

"Ti nisi ocigledno"

"Znam da nisam ja iako bih rado bio. Jel Dario"

"Ko?" kazem vec glasno

"Dario" iskreno koliko god mi to zvucalo bolesno ja sam se pocela smijati

"Dario!?"

"Da Dario"

"Ma daj Marko jesil ti normalan."

"Ja jesam ali Dar.." prekinem ga

"Marko molim te ne spominji to ime vise nikada"

"Okej izvini stvarno necu"

"Marko kako si ti. Imas li ti nekoga"

"Nemam. Posle tebe ni jedna mi nije dovoljno dobra"

"Daj ne zezaj"

"Ozbiljan sam"

"Okej sad se vec osjecam kao neka kurvica"

"Nisi Amna iskreno posebna si zena u mom zivotu. Nego nisi mi rekla ko je otac djeteta"

"Uff to je komplikovano"

"Kako mislis"

"Pa fino. Otac je Elvis"

"Elvis onaj iz Bosne"

"Da taj" nasmijem se kiselo

"Pa zar on nije.."

"Je. Nisam ni znala da to treba biti. Voljeli smo se. Bili zajedno dugo. Spavali i sve. I rekao je da ide kod roditelja i vratit ce se na proljece medjutim ima zenu"

"Gadno Amna gadno. Sta ces ti sada. On ima zenu a ti bebu"

"Beba ce zauvijek ostati njegova s tim. Prezime i sve. Samo on malo nece znati da je ima. Mora sam doci da sazna"

"Amna....ovaj....uvijek mozes biti moja zena vjeruj mi ja cu to dijete paziti isto kao da je moje"

"Marko stvarno nema potrebe. Ja to mogu sama"

"Amna ja sam ozbiljan. On ima zenu. Svi znamo da ce uskoro imati i dijete a sta ces ti. Ostat ces sama i citav zivot cekati to neko njegovo proljece. Moze ti jedino doci sa suprugom i upoznati je s tobom kao da ste prijetlji" i onda ozbiljno pocnem promatrati njegov prijedlog.

Marko bi bio odlican i tata i muz ali Marko nije ni tata ni muz kojeg ja hocu
"Marko jesil siguran u to sto predlazes jer vjeruj biti tata necijem djetetu nije jednostavno. Biti zamjena voljenoj osobi je tezak zadatak"

"Amna s tobom sam spreman na sve. Vjeruj mi. Zbog tebe bih i u vatru skocio. A to dijete moze nositi moje prezime."

"Ne Marko to stvarno ne mogu. Ja mami i tati moram reci sta se dogadja. Da je dijete Elvisovo i ostalo a onda cu dobro razmisliti o tvom prijedlogu. Broj imam i mogu se javiti."

"Uvijek me mozes nazvati. Uvijek. Mozes i zivjeti sa mnom jer u trudnoci nije lako. Na kraju krajeva ne moramo se ni vjencati kad god budes htjela za tog svog se mozes udati"

"Marko stvarno si divan. Ja sada moram ici. Moram reci svojima a tebi se javim kad odlucim"

"Broj imas. Dogovorili smo se. I sretno kod roditelja znam da nisu jednostavni"

Pokupim stvari udjem u taksi i uputim se doma. Bit ce ovo tezak dan i zadatak.