Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

ti si bolestan

Elvis pov.

April. Meni najdrazi mjesec. Proljece je stiglo. Zaboravio sam sve i zapoceo novi zivot. Hana je ostala u kuci i nakon onog dana nista se nije desilo. Cesto smo razgovarali i ona mi je pricala o njenim snovima i zeljama.

8. marta sam cestitao Amni dan zena uz to sam joj poslao jedan buket cvijeca na sta mi se zahvalila i rekla da me voli onako kao i prvog dana. Volim i ja nju ali sta mogu. Ona ima dijete ja Hanu i ostali smo jedno bez drugoga.

Avion je sletio a ja krecem prema Amninoj kuci. Zelim je posjetiti iako znam da ona mene ne zeli. Mozda se zaljubila u nekog drugog. Ako jeste neka je. Zauvijek cu se sjecati onog decembra. Nas mjesec. Mjesec nase ljubavi. Stizem pred njenu zgradu a ona vec s velikim stomakom hoda i ide negdje. Da li da je pratim. Da zasto ne.

Sjeda u svoj auto i vozi. Krenem za njom i stizemo pred jedan veliki centar. Vjerovatno je krenula kupiti nesto za bebu.

Sada kada je trudna duplo je ljepsa nego sto je bila. Nekako joj ta trudnoca stoji i sretan sam zbog nje. Znam da svaka zena zeli biti majka pa cak i Hana. Zao mi je sto Hani ne mogu pruziti dijete i ispuniti njen san ali valjda ce neko drugi moci. Amna se super drzi.

Boris i Alisa se vjencaju za 2 dana i naravno ja sam kum a Amna kuma zato sam tu gdje jesam. Ulazim u market i pratim Amnu. Zaustavi se kod velikog plisanog mede i pogleda ga. Ima mnogo igracaka u stanu. Imala ih je jos i u decembru. Vrati medu i prodje dalje. Nastavi stavljati u kosaru male igrackice za bebu. Izgleda da je djecak jer ima mnogo autica i ostaloga. Pridjem joj s ledja i onda se oglasi pjesma zaustavite januar

"To je bio mjesec nase ljubavi" kazem tiho i priblizim joj se tako

"Boze molim te da ne haluciniram" cujem je kako tiho govori i drzi se za policu

"Ne haluciniras"

"Elvise" govori u okretu i onda me jako zagrli

"Polako povrijedit ces bebu" poceo sam plakati koliko mi je nedostajala.

"Ne brini. Odakle ti ovdje"

"Hoces me ubiti ako kazem da sam te pratio"

"Znas da hocu"

"Onda necu ni reci"

"Ma daj Elvise lud si"

"Za tobom" kazem i poljubim je

"Nedostajao si mi"

"I ti si meni lutko" kazem i zagrlim je jako. Sretan sam. Nakon toliko vremena sam napokon sretan. Volim je. Da ima 100 djece volim je. Da me je prevarila milion puta opet bih sanjao o danu da je zenim.

"Lutko?"

"Da ti si moja lutka"

"Dodji Elvise" kaze i povuce me za ruku. Krenemo razgledati neke igracke. Ovo je uvijek bilo dosadno ali sada je zanimljivo.

S njom, mojom lutkom, i pakao bi bio zanimljiv i lijep. Posebna je. Za mene je nesto sto nikada nisam vidio. Zato je i volim.

"Elvise sta bi ti kupio svom djetetu da ga imas"

"Provokacija?"

"Ne samo pitam"

"Uredu onda ovo...ii ovo" i tako stizemo njenoj kuci za hrpom igracaka. Pored toga sto nas medo ceka pred vratima nosimo jos mogo igracaka. Da bolestan sam. Jesam i neka sam. Poslao sam medu na njenu adresu.

"Isuse odakle ovo"

"Imas porukicu pa vidi ko je" kazem i unesem vrecice u njen stan

"Elvise bolestan si" kaze i unosi velikog medu u sobu

"Neka sam" kazem i zagrlim je
Nedostajala mi je ona. Ovaj stan i njen zagrljaj. Sve.

Unesemo sve igracke u sobu za bebu. Mama ima ukusa. Soba je divna.
"Elvise spusti igracke tu pored ormara i dodji u kuhinju napravit cu nam kavu"

"Da draga" kazem i odnesem vrecice. Otvorim ormar i ugledam na vjesalici majicu koju sam ja ostavio. S mojim imenom.

"Taman je gotova kava"
Sjednem i samo je gledam

"Sto me tako gledas"

"Izvini ali moram prekrasna si"

"Hvala ti"

"Mozda ja ne bih trebao biti ovdje. Bolje da idem"

"A zasto"

"Pa ako dodje otac mislim bebin otac mogu biti u problemu"

"Nece doci. Beba ima samo mene. Nazalost nema tatu"

"Dario?"

"Ma kakav Dario. To je bila samo greska i nista drugo"

"Pa ko je otac"

"Nije bitno"

"Dobro. Jesi li kupila haljinu? Pretpostavljam da si ti kuma"

"Nisam ici cu ili danas ili sutra"

"Onda se spremi. Ja tebi biram haljinu a ti meni odijelo"

"Moze" ustanemo i odemo kupiti haljinu i odijelo.

Nakon 3h razgledanja haljina napokon nadjemo haljinu koja se oboma svidja i odijelo. Izlazimo s velikim osmijehom iz radnje.

"Mogu biti kod tebe?"

"Naravno" i odemo kod nje u stan. Vjencanje je uskoro. Jedva cekam da Amna i ja idemo u paru. Napokon smo sretni.

Zajedno smo lezali u krevetu a ja sam se jedva suzdrzavao da ne spavam s njom i na drugi nacin. Nisam mogao jer moze nastetiti bebi a to ne zelim. Kada se rodi onda cu se potruditi da dobijem svoju bebu. Zagrlim je i zaspemo.