Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

zasto Sara!?

Elvis pov.

Od kad se Amna vratila cudno se ponasa. Ne znam sta joj se desava ali nesto mi je tu cudno. Denis je bio fin prema meni i mislim da je jos uvijek fin. Nekako je sve to cudno ali valjda ce mi Amna reci. Nadam se da nas Denis nece rastaviti.

Sjedim za stolom s majkom i cekamo da Amna dodje. Rekla je da me vodi negdje danas a mama ide u setnju s Lukom.

Luka jako brzo odrasta i pretvara se u preslatkog djecaka. Poceo je i hodati pa ga baka Amela stalno vodi po gradu, zajedno hrane golubove na Bascarsiji.

Amna ulazi na vrata drzeci Luku u rukama s velikim osmijehom. Ta djevojka me svaki put ocara svojim neodoljivim osmjehom i ponosan sam sto je ona na kraju ipak moja supruga a vjencanje je za 20 dana.

Nakon sto smo doruckovali Amela i Luka spremaju stvari i odlaze u setnju a mi ostajemo sami u kuci. Sad bih je rado odveo u sobu i radio joj svasta ali moram ici s njom negdje. Sjedamo u njen auto i idemo negdje gdje nikada nisam bio. Znam za tu ulicu ali nisam imao potrebe ici tamo. Zasto bi mene sada Amna vodila ovdje. Sve vrijeme dok smo se vozili niko nista nije progovorio.

Parkira auto ispred velike vile i kaze mi da izadjem. Otvaram vrata i onda vidim djecaka i djevojcicu kako se igraju. Suze mi napune oci kada se djevojcica okrene. Ista je moja Sara.

"Sara!" viknem glasno a djevojcica se okrene i dotrci do mene

"Nisam ti ja Sara ciko. Ja sam Emma, a Sara mi je mama" u tom momentu djecak dotrci i zagrli me

"Ja sam Elvis"

"Ja sam Adi a ovo je moja sestra Emma. Cao teta Amna" pogleda u Amnu i otrci joj u zagrljaj. Amna mu nesto sapne i on se vrati do mene uzme me za ruku i povede negdje. Dolazimo do vrata njihove kuce i on me uvodi unutra. U glavi mi se svasta mijesna. Nemam pojma sta mi se desava ali znam da je mala Emma ista moja Sara.

Ulazimo u kuhinju a tamo stoji zena u nekim mozda 30-im godinama i okrece se sa casom vode u ruci. Adi se smije i odlazi.

"Elvise" cujem dozivanje mog imena i onda casa pada na pod i ouca staklo na plocicama.
Zadnje sto sam cuo bilo je to. Stojim nepomican i gledam osobu za koju sam godinama mislio da je mrtva.

Tu je! Ziva je! Ima klince. Kroz glavu prolazi milion pitanja ali ni jedno ne mogu izgovoriti. Rijeci je milion a ni jedna ne moze preci preko usta. Emocija je milion al sve su na neki nacin mrtve. Samo suza ima. I meni i njoj liju niz obraze. Amna stoji sa strane i gleda nas. Kad me zagrli trznem se i pokrenem. Uhvatim Saru za noge podignem i okrenem.
"Mislio sam da te vise necu vidjeti! Zasto Sara?"

"Imala sam mnogo razloga. Dodji sjesti" povuce me i svi zajedno odemo u dnevni. Djeca istrce ispred kuce i nastave sa igrom.

"Skratit cu! Bila sam trudna a nisam znala sta da radim. Tata bi me ubio toga smo svjesni oboje. Njegova mama je bila protiv toga. Na kraju smo ostali bez izlaza. Setali pored zgrade i pala je djevojka. Zamjenila sam dokumenta i pobjegla. Morala sam. Proganjali su me tatini ljudi. Onaj me htio zeniti znas to i sam. Nisam znala sta da radim. Morala sam ovako. Srce mi se kidalo na komade kad bih vas gledala kako placete oko mog mezara."

"Sara nisi tako trebala uradit. Nasli bismo neko rjesenje."

"Tako je trebalo biti Elvise. Cula sam koje je tata gluposti pravio a cula sam i da je neko nesto drugo pravio" pogleda me sa smjeskom

"Ako mislis na Luku onda je to najbolja stvar u zivotu koju sam napravio"

"Da mislim na njega.
Hajde idemo" ustane i krene negdje

"Gdje cemo Sara"

"Mislim da je vrijeme da Adi i Emma upoznaju baku. Djeco!" Vikne i krenemo njima. Ispred kuce sretnemo Denisa i svi se zajedno uputimo Ameli.

Pustamo Saru prvu koja pozvoni. Amela otvara vrata i pada. Sokirala se. Nakon sto se probudila sve smo joj objasnili a ona je bila sretna i bogata za 2 unucica. Ponosna baka troje djece. Zajedno smo dogovarali datum vjencanja i sve ostalo. Napokon smo svi zajedno osim tate koji nam ne treba u zivotu vise jer je svaki dio zivota unistio. Presli smo na pozivnice i vjencanje se priblizavalo a Amna je bila sve sretnija...