Elvis pov.
Odlucio sam otici od kuce i naravno povesti Hanu. Necu je osstaviti trudnu u onoj kuci. Mama je pametna zena ona ce se vec nekako snaci. Prosla su vec tri dana kako je Hana otisla kod Amne a ja nisam mogao saznati gdje je. Drago mi je sto je Hana tamo jer preko Hane bar znam gdje je Amna i kako je. Kako mi je sin. To pitanje najvise boli. Krivo mi je sto sam ispao debil a mogao sam sada biti uz njih. Hana mi svaku noc napise poruku. Posalje mi i Lukinu sliku. Isti je ja stvarno jeste a ja sam bio debil. Mama mi govori da je tata poludio i da samo negdje ide. Krivo mu je sto imam dijete a on ne moze da ga vidi. A najvise ga brine sta ce novine reci. Sta ce biti ako saznaju da ima dijete a drugu zenu i jos je otisao od kuce. Debilcina. Sta koga briga sta ce novine reci ionako nikad ne pisu istinu.
Sjedim u stanu i gledam neki film. Misli mi stalno lete na Amnu i zanima me kako je. Treba mi da cujem samo njen glas. S Borisom sam se posvadjao onda kada mi nije rekao da je dijete moje. Mozda sam ga mogao nazvati. Nije to presutio bez razloga. Amna je htjela da sam shvatim. Uzmem mobitel sa stola i pozovem njegov broj.
"Ej pizdo"
"Jel moras odma pocet Borise"
"Znas da moram. Sto zoves"
"Pa ovaj htio sam da budemo kao sto smo nekad bili"
"A jel?"
"A daj Borise ne budi dijete"
"Elvise ti si dijete"
"Znam. Svjestan sam svojih gresaka i znam koji sam debil bio ajde dodji kod mene"
"Ajde dobro eto me. Ti si u Zagrebu u onom svom stanu?"
"Jesam ajde cekam te"
Otisao sam se istusirati dok Boris dodje. Na svakom mjestu, u svakoj prostoriji mislim na nju. Na moju Amnu. U svakoj minuti mi je ona u mislima. Koja sam ja debilcina ja ne mogu vjerovati. Mogli smo sada biti zajedno ali je meni jezik brzi od pameti.
Nakon oglasenog zvona na vratima u dnevni se pojavi Boris. Zagrlim ga i pustim par suza niz obraze. On mi je bio jedini prijatelj a i njega sam zbog svoje gluposti odjebo.
"Ajde bjezi tamo pederu" kaze Boris i gurne ne
"Ja peder" samo se nasmija i kimnu glavom. Zagrlim ga jos jednom i sjednemo ispred TVa.
"Borise jesil jos uvijek ljut"
"Debilu nisam ni bio ljut al stvarno si seronja. Prvo si je optuzio da te prevarila i ja sam sutio jer da sam rekao da nije istina posvadjali bismo se" i kad bolje pogledam tako bi i bilo. Ja mu ne bih dao da mi fino objasni i eto ti svadje.
Dugo smo sjedili i pricali kako su on i Alisa bili uz Amnu a onda nas je prekinulo zvono mobitela. Pogledam i vidim pise Hana. Sta sad ona hoce nikad mi se ne javi prije 22-23h i to porukom.
"Reci Hana"
"Elvise moras doci brzo"
"Sta se desilo" i onda cujem plac bebe. Isuse sta se desilo.
"Hana pitam te sta se desilo"
"Ovaaj...oteli su Amnu" kaze jako tiho skoro pa necujno
"Sta su uradili"
"Cuo si"
"Isuse Hana gdje ste vi sad"
"Ulazimo u zgradu"
"Gdje je ta zgrada"
"Iza Parka znas ono..." i nastavi mi objasnjavati
"Dobro stizemo"
"Borise oteli su Amnu moramo hitno kod nje doma"
"Cekaj moram javiti Alisi"
"Ajde brzo i pusti zvucnik"
"Ej Borise"
"Alisa moram ti nesto reci ali obecaj da ces ostati mirna i da se neces uzrujavati"
"Ne nerviraj me nego reci"
"Alisa oteli su Amnu"
"Sta!" Skoro pa je vrisnula
"U njen stan odmah"
"Posli smo"
"Vidimo se" kaze i prekine. Boris i ja izletimo iz stana i odvezemo se do Amnine zgrade.
CITEȘTI
Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)
DragosteAmna djevojka koja ima 23 godine. Jako uspjesan advokat. Prelijepa djevojka smedje duge kose koja slucajno upozna momka po imenu Elvis koji ima 24 godine i jako je uspjesan u vođenju velike Hrvatske firme. Ona mirna,tiha i povucena, a on potpuna su...
