Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

gdje si do sad'?

Ulazim u kafic i odmah u cosku u odvojenom separeu ugledam Denisa. Ne treba mi dugo da zapamtim facu i da je mogu prepoznati. Prilazim stolu i pruzam mu ruku
"Amna, drago mi je"

"Denis, takodjer" rukujemo se i ja sjednem sa suprotne strane njega. Odmah dodje konobar i ja sebi narucim prirodni sok od narance i nakon sto konobar donese moj sok zapocnem razgovor.

"Ja sam supruga, ne jos sluzbeno ali to nije bitno, Elvisa" osmjeh mu nestane sa lica i samo me gleda s nekim cudnim izrazom lica. Nisam sigurna ali mislim da u tim ocima vidim strah

"Koliko ja znam ti si bio Sarin momak i njena ljubav"

"Dobro znas" nekako cudno se nasmije

"Danas sam usla u Sarinu sobu i pronasla sam 3 pisma. Ne znam ima li ih jos ali dosla sam razgovarati s tobom"

"Moze nije problem"

"Jesil znao da ne t..."

"Trudna" prekine me

"Kako si joj dozvolio da se ubije iako je nosila vase dijete"

"Pretpostavljam da onda nisi procitala pismo koje je bilo namjenjeno samo za osobu koja je supruga Elvisu"

"Nisam"

"Dobro onda da ti ja kazem a ti ces procitati kad dodjes kuci"

"Okej" samo sam rekla i ukljucila cijelu sebe u taj razgovor

"Znas kada smo saznali da je Amna trudna nismo znali sta da radimo jer voljeli smo se. Nikada nisam htio da ostanem bez nje i bebe" on je pricao promuklog glasa a ja sam pazljivo slusala svaku rijec "Ona je govorila da ne smije reci roditeljima i da ne zna sta da radi. Pokusavali smo pronaci rjesenje ali nije ga bilo. Jednom smo setali pored napustene srusene zgrade sa 8 spratova i onda je pala djevojka. Bila je trudna i imala veliki stomak. Sara je odlucila da zamjeni svoje i njene dokumente" nisam mogla vjerovati sta slusam. Pe jel ona normalna? "Ona je taj dan napisala pisma i odlucila otici iz kuce. Samo sto je stigla kod mene javljeno je da je izgubila zivot."

"Jel ziva ona sada?" Upitam promuklim glasom

"Naravno da jeste. Eno je u nasoj kuci sa djecom"

"Jel mogu da je vidim"

"Naravno ali ne danas. Nedavno smo saznali da joj je otac u zatvoru ali idalje nije htjela da se pojavljuje pred vas."

"Isuse" samo sam to rekla i suze su krenule niz lice
"Koliko imate djece?"

"Dvoje. Starijeg djecaka kojeg je onda nosila i on sada ima 10 godina uskoro 11 i malu djevojcicu od 3 godine." Isuse pa Sara je ziva. Zao mi je sto je Amela povrijedjena ali tako je sve morali biti.

"Denise kako nisu shvatili da to nije ista osoba"

"Kada je djevojka pala lice joj je bilo unisteno i odmah su ga spremili u kovceg i nisu ga htjeli otvarati. Ja sam dosao na dzenazu ili sahranu. Ovdje je dzenaza i kad sam vidio njno ime rasplakao sam se. Sara i ja sada imamo novi zivot. Imamo dvoje prelijepe djece. Kako je tebi s Elvisom?"

"Mi imamo sina. Sve se desilo slucajno no o tome cemo drugi put. Molim te da vidim Saru"

"Dobro ali moras kratko jer Elvis bi se mogao zabrinuti"

"Ne brini" samo sam rekla i onda smo ustali i krenuli pod dogovorom da on ide ispred a ja iza njega. Sjela sam u auto i pratili smo se a ja sam razmisljala o Sari, kako ce me prihvatiti i ostalo, aonda me prekinulo zvono mobitela.

"Reci Elvise"

"Amna gdje si do sad nema te vec sat vremena" zar je toliko proslo

"Na razgovoru Elvise. Doci cu za nekih pola sata. Sat najvise"

"Amna ne moze toliko"

"Elvise moram. Vidimo se" kazem i prekinem. Stizemo pred veliku kucu i izlazimo iz auta. Ispred kuce se igraju djevojcica i djecak. Ona na travi lezi i place a on joj brise suze i ljuti se na zemlju. Okrenu se prema nama i potrce. Zagrle tatu i onda mali krene pricati kako je seka pala.

Pridjem malenoj djevojcici i kazem da se zovem Amna a ona mi kaze da se zove Emma. Slatka djevojcica plave kose i plavih oci.
Djecak je odmah za njom prisao i rekao da se zove Adi.
Adi i Emma! Nakon kratkog upoznavanja iz kuce je izasla Sara. Odmah sam je prepoznala a ona mi je potrcala u zagrljaj.
"Amna" rekla je i zagrlila me

"Kako znas da se zovem Amna"

"Znas,s vremena na vrijeme odem doma, pratim situaciju, a Hana....ona mi je prijateljica. Znam sve o vama"

"Stvarno" nisam mogla vjerovati sta mi prica. Nisam smjela dugo ostati ali obecala sam joj da cu dovesti Elvisa i Luku.

Dolazim pred kucu i vidim Elvisa kako nervozno hoda po mjestu gdje inace stoji moj auto.
"Sto si nervozan"

"Kako necu biti? Gdje si do sada?"

"Imala sam posla Elvise. Objasnicu ti sve a sutra te vodim na jedno mjesto"

"Amna!"

"Nista 'Amna' Elvise" odgovorim drsko i udjem u kucu. Uzmem Luku i odem se igrati s njim.