Čekajući proljeće (ZAVRŠENA)

ko je zrtva?

Elvis pov.

Vozimo se prema tom nekom usranom mjestu i samo molim Boga da se Amni nista ne desi. Ako joj samo dlaka s glave spadne ubicu ih sve redom. Onaj ludi Bosko se samo smije i misli da su nesto postigli u zivotu. Ko zna koliko su osoba jos uradili slicna sranja. A tata! E on ce me posebno zapamtiti.

U autu vlada uzasna tisina koju prekine poziv moje mame. Javim se a ona place "sine gdje si"

"U autu sam. Sta je bilo mama"

"Sine zovem Amnu ne javlja mi se vec duze vremena"

"Znam mama oteta je"

"Staa" cujem mamu kako vristi i pocinje sve vise plakati

"Sine gdje ti je sin. Gdje je Luka" pita ja nemam pojma odakle joj snage da pita ta neka pitanja

"Dobro je s Hanom je mama sada moram prekinuti nazvacu te kad Amnu dovedem doma"

"Dobro samo me nazovi molim te znas da se brinem"

"Znam cujemo se" kazem i spustim slusalicu. Niko nista ne progovara nego se samo nastavljamo voziti prema tom mjestu. Kazem Borisu da nazove ljude jer sad ce mi trebati oni su vec u blizini mjesta i cekaju me. Prilazimo svi zajedno i istrcavamo iz auta. Boki nam je rekao da nam je sigurnije uci na druga vrata. Uzmem kljuc od njega u udjem. Pratim glas i cujem Amnu kako place i moli nekoga da joj nesto ne radi. Joj ako je ono sto mislim da je postat cu ubica a necu ni razmisliti. Da nikada nikog nisam ubio ni ja ni moji ljudi. Sve bismo rjesavali po pravilima i zakonu. Mozda je bila tu i tamo neka prijetnja ali to nije nista. Trcimo hodnikom i trazimo prostoriju u kojoj su oni kad napokon skontam odakle dolazi glas. Sidjem niz stepenice i jako otvorim vrata.

Svi se okrecu u mene a ja imam sta i vidjeti. Amna lezi na podu. Nema ni kosulje ni obuce. Pantole su skoro pa skinute a ona place i dere se koliko moze.
"Pusti je odmah!" Skoro pa vristim na sta se on samo okrenu i pogleda me. Vidim mu veliku izbocinu na pantolama. Pa nije valjda da mu se..fujj!
"Odakle ti ovdje?" Upita me a ja mu odgovorim drsko da ga boli odakle ja ovdje. Borisu sam vec rekao da zovne policiju i sad je stari gotov uz to sto je Amna odvjetnik malo je reci da je najebo. Pridjem Amni i upitam je je li dobro na sta ona samo pokusava obrisati svoje suze. Krenem je zagrliti a ona zadrhti i vrisne. Ima starh. Znam. Polako joj obucem pantole i odnesem je u svoj auto. Sacekamo policiju jer ljudi su vec starog zaustavili.
"Dobar dan dobili smo prijavu za otmicu i silovanje"

"Da" odgovorim i rukujem se s policajcem

"Ko je zrtva"

"Zrtva je moja djevojka koja nije u dobrom stanju i u autu je" on mi samo kimne glavom i nastavi istragu. Kada smo mu rekli da ju je oteo moj otac nije mogao vjerovati. Odmah je provjerio ko je Amna i nasao ju je u nekim njigovim papirima. Odvjetnik je i svi znamo da ce se dobro izvuci. Stari ce dobiti dosta robije pa cemo  idjeti sta ce biti dalje. Boris mi dobaci da ce ici u policiju a ja da idem sa Amnom i da joj kazem da sutra mora ici dati izjavu. Ulazim u auto a ona samo place. "Elvise kako je Luka"

"Dobro je ne brini" i tek sad shvatim da nisam sina ni zagrlio stvarno sam sranje od covjeka.

"Hvala Bogu" kaze i nastavi brisati svoje suze. Ja javim mami porukom da je Amna dobro i obecam joj da cu je kasnije zvati.

Do kuce je samo sutila a kada smo dosli u njen stan zagrlila je Luku i ja sam joj rekao da ode spavati a ja cu se brinuti o njemu. Hana je otisla s nekim Bilalom na sastanak a Luka i ja smo ostali sami. Mali je stvarno sladak i simpatican. Ucio sam ga da hoda i jeli smo bananu jer Hana mi je rekla da to smije jesti. Pjevali smo neke retardirane djecije pjesmice dok je njegova mama spavala.