Prve Igre gladi

11

Sanjam kako me majka izbacuje iz kuće, brat baca sve moje stvari na mene i govori mi da se ne vraćam. Okrug me gura natrag i Palaču pravde, ne žele me ovdje, guraju me na peron, u vlak i vlak odlazi sa mnom, natrag u Kapitol.

"Malachite?" Carnelian me budi. "Što ti je?"

Prvi put plačem u snu. Brišem suze i skupljam se još više od njega. Ne želim ga izgubiti, ali želim još jednom vidjeti majku i brata. Još sam u Igrama i još nas treba umrijeti. Čujem nečije korake i još se više skupim. "Polako." stavlja mi ruku na glavu, miluje mi kosu. Čujem i dalje korake. Jesu li nas otkrili? Sagnem se i opet mu ljubim ruku. Ne želim da nas opet razdvoje.

Smirim se kad nastupi tišina. Carnelian mi stavi onog pečenog štakora pred lice. "Nisi jučer jela ništa, koliko ja znam."

Uzela sam i oglodala ga sve do kosti. Možda sam poludjela od gladi, vjerojatno jesam. Ne mogu si dopustiti ovo. Možda Carnelian misli da je ovo moj kraj ako ga toliko podsjećam na njegovu sestru. Idemo protiv četvorice, četvrtica je još u paru, nisu se nijednom razdvojili.

Carnelian mi daje da pijem više vode nego inače, vjerojatno da se smirim. Nemamo više hrane, a druga petorka nas vani vreba kao plijen. Moramo izaći. Hodam uz njega, držim ga za ruku cijelo vrijeme, nož mi je u drugoj. Nitko se ne čuje, možda jedva čeka da nam izleti iza leđa. Nema više ni štakora, kao da su se svi povukli.

Ubrzo smo čuli koračanje i sakrili se iza bara. Čuje se više koraka. "Trebali bi tražit svaki kut da nađemo nekoga. Koga ćemo prvog?" čuje se ženski piskutav glas, Mare. Okrug 4.

"Onog iz sedmice. Ta sjekira bi nadmašila deset trozubaca."

"Što je s Comforom? Nije se pojavila otkad je onom malom iz šestice rasjekla glavu."

"Možda nju Okrug 1 sredi, oni su premazani svim mastima. Golupčići iz kaveza."

"Da, siroti Agro je dobio barem dvadeset uboda. Zašto?"

"Jer želi uklonit bolesnika. Budite kao Okrug 3 i zabodu vam doslovno nož u leđa."

Stišćem Carneliana za ruku kad čujem da govore o nama. Pogled mu je bijesan.

"Budi ona mala iz Okruga 8 i samo ti presječe grlo."

"Budi ono troje na vrhu, sretno ti bilo."

"Da, tko zna što se gore dogodilo?"

"Tražimo Puntalisa. Neka se Okrug 1 pobrine za Comforu."

"Da, sretno im bilo."

Otišli su hihoćući se. Još više drhtim kad čujem razgovor njih dvoje, kao da je tipičan dan u okrugu 4. Carnelian mi prisloni glavu pri prsa da me smiri. "Ne boj se, ja mislim da nisu nikoga ni ubili."

Samo su se skrivali, vjerojatno čekali da se drugi pobiju. Zato se čini da su u najboljem stanju od svih nas. Polako se izvlačim, Carnelian gleda na jednu stranu, dok ja vidim na drugoj sjekiru. "Pazi." izmičem ga i sjekira tresne od zid. Puntalis ima bijesan pogled, uvijek spreman na ubojstvo. Komad zida se odlomi, a mi smo ostali zarobljeni između njega i bara. Puntalis opet zamahne, Carlien se jedva odmakne. Skačem na bar, vadim spremna nož. Carnelian mu uspije zabosti oštricu u ruku i iskoristi priliku da preskoči bar.

Skačem i ja s bara. Ovaj put sjekira leti prema meni. Izmičem se, ali hrpa boca i čaša se pretvaraju u krhotine i lete i mene, sreća što sam lice zaštitila, ali me poreže po rukama. Carlien maše srpom, ali ga samo okrzne prema licu. Puntalis me grabi za kosu i stavlja sjekiru pod bradu. Carnelian sad staje s preplašenim pogledom. "Gdje joj je sad praćka?" pita. Zapamtio me je. Praćka mi je u džepu, ali sad ne služi za ništa. "Što radiš s ovom mezimicom, trudiš se da ona pobijedi?"

"Ona?" Carnelian se nasmije. "Samo se trudim da ne sramoti moj okrug."

Je li on ozbiljan. Od bijesa nož mu zabodem u bedru nekoliko puta, sve dok me ne udari koljenom u leđa i odbaci, prebrojila sam sve zvijezde. Na podu sam i vidim kako Carnelian ga presječe srpom preko lica. Presiječe ga srpom nekoliko puta. Izbjegne sjekiru i prebaci se na drugu stranu, ali se Puntalis uspije okrenuti. Sjetim se što je Clementine učinila, te mu skačem na leđa i bodem ga nekoliko puta gdje god mogu. Krv curi u mlazovima.

Urla i ponovo me odbaci. Carnelian mu zadaje udarac u prsa, Puntalis urla. Kreće mu prema glavi, ali Puntalis blokira sjekirom i presječe srp. Carnelian je sad gol. Proklizim mu još jedan nož na podu, hvata ga i opet izbjegne sjekiru. Napada ga nožem, Puntalis blokira i obori ga na pod. Zatrčim se s nožem, ali stajem kad mu se sjekira nađe u trbuhu.