Anđeo čuvar

13

《LAV MILER》

Pala je noc i nisam primjetio od silnog posla,jos je cudnije sto je u kuci tisina i sto se apsolutno nista ne cuje. Rastegnem se i uzmem kljuc od sobe kako bih je zakljucao, sjedela je sa kafom u rukama i gledala neki film, a cim cuje vrata koja se zakljucavaju ona ustane

-" Sta krijes u toj sobi?"

Kratko je pogledam i sjednem na fotelju pored nje. Nisam hteo da joj odgovorim samim tim kad shvati moje namjere ona iskljuci tv. Da ne bih gledao.

-" Ako vec zivim ovde moram komunicirati,zasto je ta soba uvek zakljucana?"

-" Privatne stvari Ruske mafije,nije nesto sto treba da iko vidi."

Odgovorim joj i vidim kako zadovoljno klima glavom...

-" Treba mi moja odjeca, nemam sta da obucem..."

-" Sjutra ce Sergio sve da ti donese."

Okrene se prema televizoru i opet ga ukljuci,nakon cega pomislim da vise nece pricati. Izbjegavam da je gledam jer nisam sav svoj kad spojim nase oci. Pametnije mi je da se drzim po strani.

-" Kad cu dobiti telefon ili lap tip?"

Okrenem se prema njoj,ne izdrzim i jos jednom je skeniram od glave do pete sklanjajuci pogled pre nego uradim glupost.

-" Kad budem siguran da neces pobjeci i traziti pomoc od prijatelja"

-"Kao da mogu pobjeci,vjerujem da tvoji glavati prijatelji stoje okolo zgrade,ispre ulaza i cuvaju te."

Nasmijem se neprimjetno.

-" Ali to ne mjenja cinjenicu da bi pobjegla odavde cim iskoci prilika jer mislis da te lazem."

Otvoreno kazem cinjenice dok ona na tren povuce ratne sjekire.

-" Istina, mislim da je Albanska mafija ogromna glupost jer sam ja samo strudent koji sve radi po zakonu... I ne svidja mi se ovde da sam zatvorena u kuci gde ti ne umijes ni da se upoznas... Samo me ignorises i davas mi informacije na slamcicu"

Okrenem glavu razmisljajuci da li da popustim bar malo, plasim se da u ovo ne uvucem i njenu tetku i prijatelje i zato smatram da je bolje da se drzi dalje od svih.

-"Izvoli..."

Pruzim joj telefon na kom su slike stana par sati nakon sto sam je "oteo" iz njega. Sve je krs i lom, sve su unistili i polomili. Listala je tuzno slike nakon cega pogleda u mene.

-" Ja nisam uradila nista lose"

Njene suze mi pokvare raspolozenje koje sam taman popravio kad smo poceli pricati..

-"Nema potrebe da places,znam da nisi uradila nista... Sve cu rijesiti, potrebno mi je samo vrijeme"

Naravno da necu reci istinu, ne bi me pogledala nikad vise da sazna da sam ja kriv sto je oni jure.

-" Gde je moja tetka,gde zivi sad?"

Boze sad bih je samo zagrlio, ne znam kako utjesiti nekog po je gotovo polomljen ispred mene. Nisam nikad doziveo da neko place, a pogotovo ne ona koja je ceo svet za mene

-"Tvoja tetka je dobro, zna gde si ti, preselila se na drugi kraj grada i nece je traziti"

Znaju samo za nju,jer misle kako sam u vezi sa Srnom i zele da je ubiju,otmu... Upravu su vaznija je od bilo cega i zato cu sve zrtvovati za nju.