Mali savjeti za male pisce

12. "... but I'm not the only one..."

12. "... but I'm not the only one..."

        Kako slavna pjesma Johna Lennona kaže: "... but I'm not the only one...". Vjerova li ili ne, ali danas se bavimo suradnjom. Uzmite svoju najdražu knjigu (koja nije s Wattpada i nije neki klasik njiževnosti) i pogledajte posvetu, zahvale... U nastanku knjige sudjeluje tisuće ljudi: vaša omiljena knjižničarka koja vas uvijek obavijesti da imaju neku novu knjigu koja bi vam se mogla svidjeti, vaša mama što vas je rodila i hranila, čovjek na ulici koji vas inspirira za lika glavnog zlikovca... i u centru svega toga ste vi!

        Kada stvarate, nemojte biti: "To je moje! Ti to nećeš čitati dok ne bude gotovo! Ne želim čuti tvoje savjete!" Budite gnjavež svojim prijateljima kao ja: "Čuj, je te zanima to, ha? Ne moraš odmah pročitati?" i "Bili dala svom sinu ime Felix? Pokušavam složit jednog lika, ali ne mogu naći pravo ime..." Prijatelji vam uvijek mogu biti podrška i inspiracija. To će i dalje biti vaše dijelo iako je vaša najbolja frendica osmislila glavni zaplet da usred knjige glavnoj junakinji umru roditelji. Pošto su oni zasebni pojedinci kao i vi, imaju druge poglede na svijet i ponekad, posebice kad pišemo, trebamo "zamijeniti naočale". Tako ćete se opet približiti još više onome što stalno tupim: knjiga uvijek mora biti realna čak i kad pišete iz perspektive šizofreničara!

        Evo jedne od ideja, koju sam danas čula, o tome kako iskoristiti prijetelje, napisati možda nešto dobro i usput se zabaviti. Okupite se s prijateljima i uzmete papir i olovku. Sjednete u krug i redom govorite neke osobine lika: jede usnice kad laže, voli sladoled, ima zelene oči... Idete po svim temama od fizičkog izgleda do navika, povijesti, obitelji, psihološkog stanja i sl. po redu kako vam se, oprostite na izrazu, sprdne. Sve zapisujete, a možete i ako hoćete napraviti sliku lika. Super je kad vam frend koji lijepo crta napravi portret lika ili čak naslovnicu.

        Bit cijelog ovog mog brbljanja je da uključite svoje prijatelje, obitelj i kućne ljubimce (ako je to moguće haha) u svoje pisanje. Tek tada vas oni mogu shvatiti ozbiljno i tek tada se oni mogu i zanimati za ovo. Prvi glasovi na knjizi mogu biti glasovi prijatelja koje ste potaknuli da se pridruže Wattpadu. Jedna od najljepših stvari koju sam učinila svojim pisanjem je da sam se zbližila s curom koju inače nisam uopće voljela. Ona je postala moj najveći obožavatelj i poticala me da još pišem te sam ju uspjela nagovoriti da umjesto mene počne čitati i druge stvari, posebice prave knjige. Tužno je koliko malo mladih, djece pa čak i odraslih ne čita knjige uopće. A neki koji čitaju, ne čitaju ništa kvalitetno i pametno. Sjetite se ponekad da čitanje može podići inteligenciju (iako još nisam čula da je nekom Rat i mir podigao ocjenu iz matematike).

VOTE, COMMENT, SHARE AND ASK QUESTIONS!