Prekrasno sjećanje #2

10. poglavlje

Dean

Ovo je bila pogreška!

Zašto sam to rekao? Zašto su mi te riječi izašle iz usta? Mogao sam držati jezik za zubima, ali ne, ove užasne riječi su vani i vrtlože se već danima oko mene i u meni. Nisam to trebao reći i sam sam svjestan toga. Najviše zbog toga što taj poljubac nije bio pogreška. Želio sam poljubiti Sky od prvoga trena kada sam je ugledao, ali znao sam da ne smijem. Zato sam to učinio onu večer kod nje u stanu.

Gorio sam od požude kada sam ju ugledao u svome uredu. Ljubomora me je opsjedala dok je pričala o svome susjedu Travisu. Znam da joj je potrebno što više prijatelja u životu, ali nisam mogao pobjeći ovoj prokletoj ljubomori svaki puta kada Sky spomene Travisa.

Onu večer kada sam stigao kod nje u stan imao sam nekakvu ludu nadu da ću ga vidjeti u hodniku. Želio sam mu dati do znanja da je Sky zabranjena za njega. Da je ne može imati. Bio sam užasno ljubomoran na muškarca kojega uopće nisam niti upoznao. Ali Sky je uvijek tako lijepo pričala o njemu da sam stekao dojam da su se zbližili u dva puta koliko su se vidjeli.

A onda sam ja tu večer napravio jebenu glupost.

Još uvijek mi u mislima bliješti slika povrijeđene Sky kada sam rekao da je naš poljubac pogreška. Htio sam se ispričati tako jako, ali nisam nego sam napravio kukavički potez i pobjegao. Nisam to trebao napraviti. Nisam je trebao poljubiti iako sam žarko želio. Sky i ja smo se zbližili. Htio sam provoditi svaki svoj slobodan trenutak samo s njome. Gajim prema njoj nekakve osjećaje, ali znam da to ne smijem. Sky je bila moja pacijentica.

Ali moje srce, moja duša, oni su znali da je Sky bila puno više od toga.

Zapeo sam. Totalno sam se zatreskao u nju i nisam bio siguran kako da se izvadim iz toga. Zapravo se nisam htio vaditi iz toga jer moji osjećaji neće tako brzo nestati. Uvijek sam se osjećao kao prokleti tinejdžer dok sam s njome i to me je vraćalo u davnu prošlost kada je sve bilo lijepo, kada sam bio ispunjen dok sam bio s njome. Sada sam napravio veliku grešku i povrijedio Sky.

Moram to ispraviti, svjestan sam toga. Samo nisam znao odakle početi. Sky nije bila u ponedjeljak kod mene u uredu na razgovoru što znači da me izbjegava. Zvao sam je i slao joj poruke jer cijeli vikend nisam čuo niti riječi od nje. Počela me je brinuti. Napravio sam veliko sranje i sada se bojim da je Sky ponovno zapela u svoje mračno stanje iz kojega se jedva izvukla. Ako je tako, bit će najbolje da se držim podalje od nje.

Tek kada mi je odgovorila da je dobro, ali da ima malu prehladu, odahnuo sam. Želio sam otići do nje s juhom kako bih joj pomogao u oporavku, ali sam znao da se ne mogu ponovno vratiti na mjesto gdje sam je poljubio.

Kako sam samo uživao u tom poljupcu. Još uvijek osjećam njezin dah na svojim usnama, njezine tople i meke usne na mojima. Još uvijek se sjećam kako se držala za mene, kako je drhtala u mome naručju. Želio sam da taj poljubac traje i traje, ali sam se odmaknuo i izrekao riječi kojima sam je povrijedio i sebe osudio na patnju.

Ne znam što bih učinio da mi Sky nestane iz života. Osjećao bih se praznim. Otkako je ona ušla u moj život, jedan dio mene koji je godinama zjapio praznim je ponovno ispunjen. Unijela je svijetlo u moj život i nadam se da se i ona tako osjeća. Ali bojim se da sam je previše povrijedio da misli o meni na lijep način. Napravio sam veliko sranje i mrzim sam sebe zbog toga.

Duboko sam udahnuo i zagledao se u svoju pacijenticu koja je već nekoliko minuta razglabala o svome mužu. Kimao sam glavom kao da je slušam iako nisam čuo niti riječ od onoga što mi je govorila. Završit ću u paklu zbog ovoga, ali ne mogu si pomoći. Imao sam i sam vlastite probleme i nitko mi nije mogao pomoći.