Prekrasno sjećanje #2

12. poglavlje

Sky je začula glazbu iz prizemlja pa je brzo poletjela dolje i stala na vratima kuhinje gdje je ugledala mamu kako pjeva njezinu najdražu pjesmu iz Kralja lavova. Mama je uvijek pjevušila kada je kuhala ili čistila, a osmogodišnja Sky joj se uvijek rado pridružila. Prišla je mami koja joj je pružila njezinu najdražu pregaču i pomogla mami oko kolačića. Obje su veselo i iz svega glasa pjevale.

Zaboravile su na sve probleme koje ih prate kada je tata kod kuće. Zaboravile su da on uopće i postoji. Dok je tata bio na poslu, njih dvije su znale uživati. Uz pjesmu i kolačiće nije bilo nikakvih problema.

Mama je uhvatila Sky za ruke i zavrtjela ju je na sred kuhinje zbog čega se Sky veselo smijala. Mama ju je sa suzama u očima promatrala kako pjeva i stavlja kolačiće u pećnicu. Mama zna da su ovo rijetki trenutci kada se Sky smije. Ona zna da je sama kriva zbog toga što nema više onoga njezinoga smijeha i osmijeha koje je toliko voljela, ali nije mogla ostaviti svoga muža. Ne može samo tako otići i ostaviti sve iza sebe. Bez obzira na sve, ona ga je voljela iako ne bi trebala.

„Mama, ide tvoj dio", viknula je Sky kroz smijeh pa je mama zatreptala kako bi otjerala suze i pridružila se Sky u pjesmi. Mama i Sky su voljele gledati crtiće, ali to je postalo jako rijetko zbog svega što se događa. No, dok tata radi noćne smjene, njih dvije mogu uživati bez bojazni. Kada tata izađe kroz ova vrata, sav strah nestane zajedno s njime.

Šteta je samo što to ne traje duže i zbog toga je Sky bila tužna. Mama se uvijek promijeni kada se tata vrati. Pjesma prestane, nema više pečenja kolačića, a Sky se skriva u svojoj sobi.

Zato je i ova njihova prekrasna tradicija brzo nestala kada je njezina mama izgubila svu nadu i vjeru da će sve biti dobro, da će biti spašene od čudovišta u njihovoj kući.

Zatreptala sam kako bih otjerala zadnje oblake sna. Pjesma mi se još uvijek vrtjela mislima pa sam se lagano nasmiješila na to prekrasno sjećanje. Nakon nekoliko dana noćnih mora od kojih me je bilo strah spavati, napokon sam sanjala nešto lijepo. Uvijek sam znala da me je mama voljela i ovaj san je bio potvrda toga. Sjećam se da smo uvijek voljele ovako provoditi vrijeme. Pekle bismo kolače uz pjesmu, a onda bismo gledali crtiće. I sjećam se da je moj najdraži crtić oduvijek bio Kralj lavova. Mama i ja smo provele toliko lijepih uspomena zajedno i rado ih se sjećam. Mrzim tatu što nam je to pokušavao uništiti i na kraju je uspio. Naše pjesme su nestale, više nismo pekli kolače, a mama je zapala u veliku depresiju iz koje je nisam mogla izvući.

Pred očima mi je bljesnula slika mame kako sjedi na kauču i bulji u ugašen televizor. Njezina mokra kosa se cijedila po njoj. Tata ju je ubacio u tuš kabinu da je okupa, ali sam ja preuzela to na sebe. Mama je bila umorna čak i za obično kupanje. Moj tata, to čudovište ju je ubilo. Ubio joj je svu snagu, svu vjeru u sebe i svoj život. Slomio ju je, a kada je slomio nju, pokušao je slomiti mene. I uspio bi u tome, ali zbog nekoga razloga nije i ne mogu se sjetiti zašto. Netko je bio uz mene cijelo to vrijeme mučenja, samo se ne mogu sjetiti tko i to me ubija. Ali znam da moram biti strpljiva i sjećanja će se vratiti.

Protegnula sam se i tek sam sada shvatila da sam u svojoj sobi. Uspravila sam se u krevetu jer sam se ponadala vidjeti Deana u blizini, ali ga nije bilo. Nasmiješila sam se kada sam se sjetila kako smo lijepo jučer razgovarali na kauču. Pričali smo o gotovo svemu, a onda smo pogledali nove nastavke od serije La casa de papel.

Nisam mogla vjerovati kada sam ga jučer ugledala u svome stanu. Pisala sam one strašne riječi na svoje ogledalo kada me je obuzeo napad panike. Mislila sam da će me zidovi pritisnuti, uplašila sam se, a onda se pojavio on. Ponovno me je spasio. Prvo sam imala poriv vikati na njega da ode od mene, da me ostavi, ali njegov topli zagrljaj me je smirio. Njegov dubok glas sam voljela slušati pa sam ga pustila da me tješi i grli. Nakon toga ga više nisam mogla pustiti iako sam znala da će on uskoro otići.