27. poglavlje

459 23 1
                                    


Mučnina me je obuzela dok sam promatrala fotografiju u svojim rukama. Drhtala sam. Dvije djevojčice, nasmiješene, promatrale su me dok su meni sjećanja navirala. Dolazila su tako brzo da ih nisam mogla pohvatati. Mia mi prilazi na ulici i daje mi sladoled. Mia me poziva po prvi puta svojoj kući i ja rado prihvaćam. Mia me brani od nekih zločestih učenika koji me maltretiraju. Ja bježim u onu kućicu na stablu koju sam svakodnevno crtala dok sam bila u Škorpionu. Nikada nisam shvaćala kako sam znala svaki i najmanji detalj na tome stablu i sada sve znam. Mia i ja smo provodile svaki trenutak ondje sve dok ja ne bih morala otići kući jer se Scott ljuti kada sam vani. Kod Mije bih prespavala samo kada znam da se Scott ne vraća kući. Te večeri su bile pravi blagoslov jer sam bila u kući s ljudima kojima je stalo do mene.

Sjećam se Mijine mame koja je uvijek pjevušila kada je kuhala. Sjećam se kako mi je pomagala oko zadaće dok sam čekala Miju. Sjećam se da mi je uvijek pomagala onako kako mi je trebala moja vlastita mama pomoći. I sjećam se koliko sam samo lagala Eleni svaki puta kada bi pitala za moju mamu. Mrzila sam svoje laži. Mrzila sam što sam lagala svojoj prijateljici i njezinim roditeljima kojima je bilo neizmjerno stalo do mene. Uvijek sam se osjećala kao da sam dio njihove obitelji i Elena i Nathan su se pobrinuli da se uvijek osjećam kao da sam kod kuće.

I sjećam se njega. Deana. Sjećanje na njega je toliko bolno, ali u isto vrijeme i prekrasno. Sjećam se kada me je prvi puta pronašao u onoj kućici na stablu. Bio mi je deseti rođendan i čekala sam Miju da ga proslavi sa mnom. Ona je bila jedina osoba na koju sam mogla računati. Svoga oca sam mrzila tako duboko i jako, a mama je davno odustala od mene. Mia je bila jedina s kojom sam se osjećala sigurno, ona i njezina obitelj.

A onda je došao Dean. Pronašao me je nervoznu i tužnu. Plašila sam se da Mia neće stići jer je uvijek poslije škole davala instrukcije djeci. Sjedila sam ondje i čekala kada je Dean došao. On me je uvijek gledao kao vlastitu sestru, ali nikada nismo pričali kao taj dan. Pričali smo o svemu. Nasmijavao me je i moj dan se odmah popravio. Priznala sam mu da mi je rođendan i on me je poveo u kuću gdje su me dočekali njegovi roditelji i Mia s tortom. To je bio moj najbolji rođendan ikada. I svaki poslije njega je bio još bolji.

Počela sam duboko disati kada sam se sjetila da mi je poklonio narukvicu. Dean mi je za moj rođendan poklonio narukvicu s privjeskom kućice. I sada sam znala što ona narukvica znači. Narukvica koju on stalno nosi sa sobom je bila moja. Ta narukvica je pripadala meni. On je rekao da je pripadala osobi koja mu je jako značila.

Zajecala sam i prislonila onu fotografiju na svoja prsa. Kako su mi mogli lagati? Vani sam toliko dugo, a oni se nisu usudili reći mi istinu. Dean i Mia su bili moji susjedi. Dean i Mia su me godinama poznavali i nisu se usudili reći ništa o tome. Ja sam se raspadala sa svakim novim sjećanjem, a Dean je šutio. Muškarac koji me navodno voli je šutio.

Zar mu je tako malo stalo do mene? Zar je i Miji tako malo stalo do mene?

Da su mi odmah rekli tko sam ja, znala bih da imam nekoga uz sebe iz svoje prošlosti kome je stalo do mene. Ali oni su šutjeli cijelo ovo vrijeme. Ovo im ne mogu oprostiti. Ne mogu zaboraviti kako su mi lagali. I sada mi sve ima smisla. Svi oni Deanovi govori kako me je napokon pronašao, kako me više nikada neće pustiti. Sada sve ima jebenog smisla!

Duboko sam disala dok su mi krupne suze padale niz lice. Bila sam tako bijesna. Bila sam tako jako bijesna da sam željela vikati, razbijati. Željela sam nekoga udariti, a jedina osoba koja mi pada napamet je Dean. Lažljivi Dean. Nedavno je meni rekao da gradim našu vezu na lažima, a on je bio onaj koji je cijelo ovo prokleto vrijeme lagao!

Uhvatila sam prvu stvar koja mi se našla pod rukom i snažno sam je, uz zaglušujući vrisak, bacila na zid. Vaza se razbila u nekoliko malih komadića, baš kao i moje srce. Osjećala sam se slomljeno i izdano. Bojala sam se da se više nikada neću vratiti na onaj put gdje sam pronašla svoju sreću. Bojala sam se da sam ponovno skrenula s puta i za to su krivi Dean i Mia. Dvoje lažljivaca koji su cijelo ovo vrijeme skrivali pravu istinu o meni, o nama.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now