Prekrasno sjećanje #2

26. poglavlje

SKY

Pozdravila sam doktoricu Alvarez te sam krenula do Deanovog ureda. Nisam bila sigurna je li završio s poslom, ali bila sam ga spremna pričekati. Rekao je da nema puno posla, da se bavi samo sa papirologijom pa ga želim pričekati. Ne želim sada biti sama. Moj današnji razgovor me je malo uznemirio. Između svega što se događalo u zadnjih par dana, današnji je dan najgori. Mia ne razgovara sa mnom niti sa svojim bratom. To je najgore što sam mogla očekivati jer mi je Mia bila poput sestre. No, sigurna sam da će nam razgovor pomoći da prebrodimo ovo sve. Ona mi je sada bila potrebnija nego inače i ne volim kada je ljuta na mene.

Zbunjeno sam se sudarila sa Deanovim vratima pa sam shvatila da su zaključana. Zašto su mu vrata zaključana? Namrštila sam se i počela kucati.

„Dean? Jesi li tu?", povikala sam. Tajnica mu nije bila ispred vrata, ali samo zbog toga što joj je dao slobodno popodne. Sigurna sam da bi mi Dean javio da je otišao.

Ključ u bravi se počeo okretati pa sam ga ugledala, ali ono što sam vidjela na njegovom licu me je zabrinulo. Prišla sam mu i zagledala se u njegove oči boje lješnjaka koje su bile nekako tužne i ispunjene suzama. Što se to dogodilo za ovo kratko vrijeme koliko se nismo vidjeli?

„Što se dogodilo, Dean? Je li sve u redu?" Nježno sam ga pomilovala po obrazu. Željela sam ukloniti ovu tugu iz njegovih očiju. Sigurna sam da je i njemu teško zbog svađe s Mijom, ali ovdje je postojalo i još nešto više. Voljela bih znati što je to. Mrzila sam kada mi ljudi skrivaju stvari koje se tiču mene.

Nekakva kretnja iza njega me je prenula pa sam pogledala iza njegovog ramena. Ondje je stajala Mia i promatrala me. Ona je također bila ispunjena tugom. Oboje se izgledali kao da im je netko isisao svu radost iz njih. Pošla sam prema njoj i samo je zagrlila. Željela sam svoju prijateljicu nazad i željela sam da zna kako neće izaći odavde dok ne razgovaramo. Razgovor mi je u ovome trenutku potreban, unatoč tome što sam kod doktorice Alvarez pričala zadnjih sat vremena. No, ovaj razgovor je bio puno važniji.

„Tako mi je žao, Sky. Stvarno mi je žao", govorila je Mia još uvijek u mome zagrljaju. Nešto u njezinome glasu, u njezinome toplom zagrljaju mi je bilo toliko poznato, ali nisam bila sigurna zašto. Ne mogu točno uprijeti prstom u to.

Odvojila sam se od nje kako bih je pogledala. Obrisala sam joj suzu koja joj se spustila niz obraz pa sam joj se nježno nasmiješila. Mia se promijenila i to je bila ona divna promjena. Više nije bila ratnica kao u Škorpionu osim kada se radilo o njezinoj obitelji onda se pretvarala u pravu ratnicu koja razbija sve pred sobom i znala sam da sam sretna jer je imam u svome životu. Da sam otišla odavde kako sam planirala još prije nekoliko mjeseci, izgubila bih sve ovo. Izgubila bih svoju novu obitelj koja me je prihvatila.

„U redu je. Drago mi je da si se vratila nazad."

„Povrijedilo me je što mi ništa niste rekli. Trebali ste mi odmah sve reći."

„Znam. Ja sam kriva zbog toga. Dean te je htio zvati, ali ja sam ga spriječila. To je bilo tvoje bračno putovanje, Mia."

„I napustila bih ga u isti tren samo da ste nas zvali. Gabriel isto želi pomoći iako radi na pokretanju svoga novog posla. Mi smo uvijek uz tebe, Sky."

„I sada to razumijem. Kada god sam se našla u nekoj teškoj situaciji, ti si uvijek bila uz mene, Mia. Baš uvijek." Mia mi se nasmiješila. Dok smo bile u Škorpionu, nismo se najbolje poznavale jer je ona bila desna ruka prokletom Evanu i družila se samo sa Sebastianom. Ali tijekom noći, kada bi pao mrak, Mia je bila tu. Imala je sobu pokraj moje i uvijek mi je pomagala svojim ludim pričama da lakše zaspem. Nije me zvala slabićem jer se bojim prokletog mraka. Nije me prijavila Evanu zbog toga. Jednostavno je bila ondje uz mene, kao što je i danas. A ja sam je trebala više nego ikada. Kao što sam i trebala muškarca koji je u tišini promatrao. Bila sam sretna jer sam ih oboje našla.