Prekrasno sjećanje #2

2. poglavlje

SADAŠNJOST

Portland, Teksas

„Diši, Sunašce." Otvorila sam svoje oči dok su se zadnji tragovi mojih snova polako povlačili i nestajali u mračni kutak u mome umu. Uvijek su bili ondje, zatvoreni sve dok ja ne bih zatvorila svoje oči i oni bi ponovno izlazili kao čudovišta u noći. Mrzila sam spavati jer sam znala što me čeka u mraku. Mrzila sam ovaj mrak koji me obavija i ja ga se ne mogu nikako riješiti. Učinila sam sve u svojoj moći da izađem iz mraka, ali mi se čini kako nisam učinila dovoljno.

Prošla su četiri mjeseca otkako sam izašla iz Škorpiona i došla u ovaj grad. Neću lagati, grad mi se jako svidio. Mislim da sam prošla svaki mogući kutak u gradu kako bih pronašla svoje mjesto u njemu. Jesam li ga pronašla? Mislim da nisam. Puno sam puta razmišljala o odlasku odavde, ali nisam znala kamo bih otišla. Ovdje sam imala nešto, nešto što mjesecima izbjegavam. Izbjegavam sve one dobre ljude koji su mi pomogli prije nekoliko mjeseci. Moja tama me je gušila i kao da nije dozvoljavala da pustim još nekoga u svoj život.

Pokušala sam ići na terapije kod Deana. Danima sam dolazila. Imala sam toliko toga mu ispričati, ali nisam znala odakle da krenem. I odustala sam jer me je bilo sram zbog onoga što sam učinila. Bilo me je sram ispričati mu svoju priču. Nisam željela da me osuđuje, a više od svega nisam željela njegovo suosjećanje. To sam najviše mrzila. Odustala sam od terapije sve dok me moja tama nije počela toliko gušiti da nisam mogla niti disati niti spavati. Vratila sam se ponovno na terapije kod njega, ali zbog svoga kukavičluka sam opet odustala. Od toga su prošla dva mjeseca.

Sada je već Nova Godina, a ja sam još uvijek ona stara, prestravljena osoba koja ne pušta nikoga niti blizu. Usamljena sam i zbog toga sam sama kriva. Mia mi je željela pomoći, ali ignorirala sam i nju. Pa koliko sam mogla jer smo radile na istom mjestu.

Našla mi je posao u knjižari u gradu. Susrele bismo se samo kada bi ona dolazila u svoju smjenu. Ja sam pokušavala sve da izbjegnem naše susrete, ali je bilo jako teško. Ne znam zašto si to radim. Ne znam zašto bježim od ljudi. Oni su mi svi toliko pomogli, a ja sam postala jako nezahvalna.

Gabriel, Mijin zaručnik mi je prepustio svoj stan u kojem je živio. On sada živi s Mijom i oboje su željeli da ja ostanem kod njega u stanu. Pristala sam iz razloga što stvarno nisam imala kamo otići. Došla sam u nepoznati grad kako bih pobjegla od svoje prošlosti i onoga grada kojega toliko mrzim.

Još uvijek ne znam tko sam ustvari ja. Još uvijek se ne mogu sjetiti detalja iz svoje prošlosti koju su mi izbrisali, ali kada zaklopim oči, tu su uvijek mračne sjene koje me posvuda prate. Tu su vriskovi i urlanje. A onda se tu nađe i jedan nježan muški glas koji me uvijek smiri. Glas koji sam uvijek čekala da čujem jer je on odnosio moju tamu. Nisam znala kome glas pripada, ali sam znala negdje u dubini moga srca da mi je vlasnik toga glasa nešto značio.

Očajnički se želim sjetiti tko sam i očajnički se želim iskopati iz ove tame koja me je zgrabila svojim hladnim rukama i više me ne želi pustiti. Otkako sam završila na onome užasnom mjestu prije godinu dana, tama se više nije povukla. Upala sam u rupu i više ne mogu izaći.

Željela bih se vratiti Deanu. Morala bih razgovarati s njime o svemu što skrivam u sebi, ali nisam znala mogu li to učiniti. Nisam željela da me osuđuje zbog onoga što sam učinila. Ne on. Ne bih mogla podnijeti da me Dean osuđuje i nisam znala zbog čega je to tako. Od prvoga trena kada sam ga ugledala, nešto je postojalo u njemu što me je znalo smiriti. On je na trenutak odnosio moju tamu, ali ona bi se uvijek vraćala kada bih ostala sama.

Moram se vratiti k njemu na razgovor samo nisam znala kako. Ovi osjećaji u meni su bili kao tempirana bomba koja će svaki trenutak eksplodirati i bojim se da ne bih bila samo ja povrijeđena. Zbog mene je jedna osoba bila mrtva. Ja sam napravila veliko sranje dok sam bila u Škorpionu i zbog mene je netko mrtav. To je najveći razlog zašto izbjegavam ljude. Ne bih više mogla podnijeti da netko strada zbog mene. Donosila sam samo nevolju. Dean mi zbog nekog razloga jako puno znači i sviđa mi se njegovo prijateljstvo koje sam ja izbjegavala kao kugu, ali ne mogu mu dozvoliti da mi se približi i da onda nastrada. To si nikada ne bih mogla oprostiti.