30. poglavlje

654 23 0
                                    

Dva tjedna poslije

„Ja još uvijek mislim kako je ovo loša ideja." Začula sam njegov prekrasan, muževan glas iza sebe. Okrenula sam se i pogledala ga. Dean je bio zabrinut za mene i razumjela sam ga. Do nedavno sam i sama mislila kako je ovo sve jako loša ideja, ali sam bila odlučna u tome da svoj plan provedem do kraja. Vrijeme je da napokon ostavim svoju prošlost iza sebe i okrenem se budućnosti. Toliko toga se dogodilo u ovih dva tjedna otkako sam se vratila svome muškarcu i ne želim da moje misli o prošlosti narušavaju moj novi život koji gradim s Deanom. Dobit ćemo bebu, živimo zajedno već neko vrijeme, a naša kuća se polako obnavlja i uskoro bismo se trebali preseliti ondje. Želim svoju prošlost ostaviti zakopanu u ovome gradu. Zato sam ovo i morala učiniti.

Odlučila sam otići u zatvor posjetiti Scotta. Morala sam se suočiti s njime i suočiti ga s onime što je napravio mojoj mami. Bol je bila prevelika zbog gubitka. Mislila sam kako ću je jednoga dana ponovno vidjeti, ali je i drugi dio mene sumnjao u to. No, nisam mogla niti zamisliti da će joj muškarac za kojega se udala, oduzeti pravo na miran život. Zbog toga je moja mržnja prema njemu bila prevelika. To mu nikada neću moći oprostiti.

„Bit će sve u redu, Dean", rekla sam i nasmiješila mu se. On baš i nije bio posve uvjeren u to i razumjela sam ga. Bojao se za mene i zahvalna sam mu na tome, ali sada sam definitivno bila puno snažnija nego prvi puta kada sam došla u Portland. Prije sam bila previše uplašena da se suočim sa svojim demonima, a sada sam odlučna u tome da se napokon suočim sa svime i ostavim to ovdje u ovome gradu gdje mi je sve oduzeto. Mislila sam kako se nikada više neću vratiti u Austin, a sada sam ovdje i idem posjetiti muškarca koji mi je utjerao strah u kosti kada sam bila dijete.

„Ipak mislim da bi trebala pričekati."

„Imam li ja pravo nešto reći?", upitala je Mia s podignutom rukom u zraku. Ona i Gabriel su stajali naslonjeni na auto. Zahvalna sam im oboma što su krenuli sa mnom na ovaj put. Mia me nije htjela pustiti samu kao niti Dean, a Gabriel nije želio da njegova žena ponovno doživi napad panike zbog posjete ovome gradu.

„Ne, nemaš, Mia", rekao je Dean namršteno. Mia ga je ignorirala i prišla nam. Uhvatila me je za ruke i zagledala se u moje oči.

„Učini ono što moraš. Jedino ovako možeš potpuno ostaviti svoju prošlost i ovaj grad iza sebe. Ovaj suludi posjet ti može donekle pomoći."

„Hvala ti, Mia. Moja odluka je jasna i Dean će se jednostavno morati pomiriti s time." Pogledala sam u Deana odlučno. Ovo je nešto što moram učiniti odmah jer želim napustiti ovo mjesto što je prije moguće. Mia mi je bila nevjerojatna podrška u ovih nekoliko tjedana. Voljela sam je kao svoju sestru i jako se veselila što će postati teta. Ja sam u početku bila jako nervozna zbog vijesti da ću donijeti na svijet bebu, ali sada sam se počela privikavati na to. Dean i ja ćemo biti roditelji i jako sam se tome veselila.

„Hej, vrijeme je da uđem unutra. Nemoj se brinuti", rekla sam Deanu. Dean me je privukao u zagrljaj. Osluškivala sam kako njegovo srce ubrzano tuče pod mojih uhom. On se od početka protivio ovome, ali je i dobro znao da ne mogu odustati. Ne sada.

„Rado bih išao s tobom, ali znam da ne mogu. Ako se nešto dogodi...."

„Neće se ništa dogoditi. Sjest ću na onu stolicu i po prvi puta nakon toliko godina pogledati Scotta u oči. I da napomenem da smo odvojeni debelim staklom."

„Ne kažem da te može fizički povrijediti. Riječi bole također."

„Bit ću dobro. Obećavam ti." Dean je pomireno kimnuo glavom te me je nježno poljubio. Uskoro moram ući u taj zatvor kako bi se suočila s muškarcem koji je bio moj otac. Nikada ne bih mogla pomisliti da ću svoga vlastitoga oca posjetiti na ovakvome mjestu, ali on je definitivno zaslužio biti ovdje. Uništio je meni i mami život, a onda je nju na kraju ubio.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now