20. poglavlje

601 22 0
                                    


„Sky, požuri." Začula je ženski glasić koji ju je dozivao izvan kuće. Nasmiješila se svojoj mami i požurila van kao da je samo čekala da njezina prijateljica dođe po nju. Razdvojile su se prije samo sat vremena kada su došle iz škole, ali one jednostavno nisu mogle biti jedna bez druge. Bile su najbolje prijateljice i sve su dijelile.

Sky je poletjela preko travnjaka do stabla gdje je bilo njihovo utočište. Podignula je pogled i ugledala crvenu glavu kako viri iz kućice na stablu. Djevojčica joj je veselo mahala i dozivala ju da se što prije popne gore. Sky je požurila gore i sjela na pod kućice te se zagledala u svoju prijateljicu. Crvena kosa joj je bila u neredu. Sky se nasmijala.

„Što ti je s kosom? Izgledaš kao da imaš gnijezdo na glavi." Djevojčica joj je isplazila jezik i svezala svoju kosu u neurednu punđu. Djevojčica joj se široko nasmiješila jer je znala što sada dolazi. Njihov najdraži trenutak, čitanje knjige. Djevojčica je izvadila Harry Pottera i Red feniksa te ju je pružila Sky da je ona čita. Sky je obožavala čitati i voljela bi da je mogla imati ove knjige u svojoj kolekciji, ali se bojala da će ih joj tata zapaliti kao što je to učinio sa svim njezinim knjigama. Među njima se tu našlo i nešto školskih knjiga pa su mama i one bile natjerane kupiti ih ponovno.

Potpuno je izbacila svoga oca iz glave te je počela čitati. Djevojčica crvene kose se naslonila na jastuke te je zatvorila svoje oči. Uvijek se pitala zašto je to radila pa joj je ona odgovorila da je zamišljala kako je ondje sa svim tim likovima.

Sky se toliko uživjela u priču da nije shvatila kako ispod stabla sjedi dečko i zaneseno je sluša dok čita. Tek kada je stala kako bi malo predahnula, ugledala ga je, ali on nije shvatio da ga promatra. Njegova smeđa kosa je vijorila na vjetru dok su mu oči bile zatvorene. U tome trenutku se nije mogla sjetiti koje su mu boje oči. Nasmiješila se tom suludom trenutku jer je puno vremena provodila s njima, ali nije znala tu malenu sitnicu.

Osjetila je veliku bol na svojoj ruci pa je spustila pogled i ugledala nečiju ogromnu ruku na svojoj. Podignula je pogled i shvatila da je promatraju ledeno plave oči njezinog oca. Više nije bila u svome utočištu, bila je u kuhinji s čudovištem s kojim živi godinama. Vikao je nešto na nju, ali od straha nije razabrala riječi. U kutu je vidjela svoju mamu koje se pokunjila. Sklonila je pogled sa svoje kćeri koja ju je molila da je spasi i u tome trenutku je zamrzila svoju mamu. Nije joj željela pomoći, a Sky je uvijek trudila da joj pomogne. Otac je neprestano vikao dok se Sky pokušavala izvući iz njegovog stiska. Nije bila sigurna što je sada učinila, ali njemu nije trebao razlog da počne vikati na nju. Ruka ju je boljela sve više i znala je da će joj ostati modrica. Morat će nositi majicu dugačkih rukava kako bi je sakrila što će biti jako čudno jer je bilo ljeto.

„Prokleto derište!", viknuo je i pogurnuo je prema mjestu kojega se toliko plašila, kojega je toliko mrzila. Ne želi ići ondje. Ne želi opet biti zatvorena. Tata ju je gurnuo i nasmiješio se kada je vidio koliko je bila slaba.

„Zaslužuješ ostati ovdje zatvorena!" Zatvorio je vrata ostave te je osluškivala korake kako se udaljavaju. Ostava je bila hladnija nego inače pa se naježila. Zavukla se u svoj uobičajeni kut dok je promatrala mrak. Nije mogla ništa vidjeti pa je osluškivala jer je znala da dolaze. Uskoro čudovišta dolaze po nju i neće je napustiti sve dok joj se otac ne smiluje i pusti je van.

U tami je vidjela oči koje su je bez prestanka gledale, a onda je osjetila nešto kao lagani dodir na vratu. Više nije bila sigurna umišlja li ili je netko stvarno ovdje s njome, ali je počela vrištati.

Naglo sam se uspravila u krevetu, ali sam izgubila ravnotežu pa sam tresnula na pod. Gušilo me je. Počela sam glasno kašljati kako bih došla k sebi. Duboko sam disala dok sam pokušavala smiriti svoje podivljalo srce. Osvrnula sam se po svojoj sobi i shvatila da je vani još uvijek mrak, a moja stolna lampa je iz nekog razloga bila isključena. Uvijek je bila uključena i ne znam zašto sam je isključila. Dok sam s Deanom nije bilo potrebno da je uključujem jer je on tjerao tamu od mene, ali sada se ta tama vratila. Zašto? Toliko dugo je prošlo otkako sam nešto ovako ružno sanjala i sada se sve ponovno vratilo.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now