Prekrasno sjećanje #2

4. poglavlje

Cijeli tjedan sam radila kao luda samo kako bi mi misli ne bi skretale na mračnu stranu. I na to da ove subote idem na druženje s ljudima. Puno puta sam htjela odustati od toga i poslati Miji poruku kako neću doći i smisliti neki izgovor zbog kojega ne mogu doći, ali duboko u sebi to nisam htjela učiniti. Puno puta si mi Dean i Mia pružili priliku i ja je sada želim iskoristiti. Želim se družiti s njima iako sam prestravljena. Teško sam puštala ljude blizu sebi i uvijek sam se plašila kako ću ih uništiti kao što sam uništila život onome muškarcu.

Noćima ne spavam zbog noćnih mora koje me i po danu proganjaju. Glavobolje postaju učestalije i bude mi se jako teško koncentrirati na važnije stvari, ali uvijek dajem od sebe da me moji demoni ne napadaju na danjem svijetlu. Zbog toga se uvijek zabijem u posao, ali kada završim sa svojom smjenom u pola jedan, ponovno ostajem sama. Moje misli ponovno počinju ludovati i moji demoni me ponovno počinju opsjedati. Zato ne ostajem kod kuće dovoljno dugo da me ne povuku skroz u tamu. Uvijek sam vani i u pokretu. Još uvijek sam u potrazi za tim jednim mjestom koje će mi oduzeti dah i koje mogu zvati svojim utočištem. Još uvijek ga tražim i znam da ću ga pronaći.

Bila sam kod Deana samo jednom ovoga tjedna jer sam željela biti sama, ali sam shvatila da sam pogriješila zbog toga. Ne znam zašto sam ga ponovno počela izbjegavati i on sam me je tražio objašnjenje mome nestanku pa sam mu ga i dala. Trebala mi je samoća, ali u drugu ruku nisam željela biti sama. Niti sama sebe ne razumijem pa sam sigurna kako me ne bi niti Dean razumio. Pogriješila sam i svjesna sam toga zato sam obećala sama sebi kako to više ne smijem raditi. Obećala sam si da se moram boriti i to žestoko i to je bio moj glavni cilj. To je jedan od razloga zašto sam se ipak odlučila otići na roštilj kod Mije i Gabriela. Trebala mi je buka i smijeh. Nisam sigurna kako ću se uklopiti ondje, ali dat ću sve od sebe da ne izgledam kao da ne pripadam ondje.

Drugi razlog zašto sam se odlučila otići kod Mije je Dean. Odlučila sam mu pokazati da se borim za sebe, da ne želim više biti u mraku nego očajnički želim izaći na svijetlo. Želim pronaći onu staru Sky koju mi je Škorpion oduzeo. Negdje duboko u sebi osjećam da je ta Sky bila jako sretna i uvijek nasmijana. Želim je nazad.

U zadnje vrijeme jako često razmišljam o svojim roditeljima. Ne sjećam ih se i to je ono što me najviše muči. Postoje tek nekakve mutne sitnice kojih se sjećam iz svoje prošlosti, ali mi one ne znače baš ništa jer slika nije potpuna. Znala sam da moram biti strpljiva i da će mi se sjećanje kad-tad vratiti, ali željela sam staru Sky nazad jer sam bila umorna od ove Sky. Ova Sky me je počela plašiti sve više jer je skoro pa odustala od svega, ali odlučna sam u tome da se izborim za sebe i svoju staru Sky.

Razgovor s Deanom mi jako puno pomaže. Još uvijek mu nisam ispričala što sam to napravila dok sam bila u Škorpionu jer me je bilo strah njegove reakcije. Bila sam očajna i napravila sam veliko sranje zbog čega ću se uvijek kriviti. Ne bih mogla podnijeti da me Dean osuđuje zbog toga. Deana sam smatrala svojim herojem, svojim spasiteljem. Došao mi je kada sam ga najviše trebala. Došao mi je kada sam počela odustajati od sebe i od svega. Spasio me je i zauvijek ću mu biti zahvalna zbog toga.

Jako mi je stalo do njega i svjesna sam da sam mu pacijentica, ali sviđao mi se. Jako mi se sviđao i to sam počela shvaćati kada god bih bila sama. Bježala sam od tih misli jer nisam ga smjela gledati na taj način. Ali dok sam mislila na njega, nisam mislila na ništa drugo. Nisam mislila na svoje demone s kojima se borim i nisam mislila na onu praznu, mračnu rupu u svojim prsima. Dean me je na nekakav način ispunjavao. Jedan dio te rupe je ispunjen zbog njega i mogla sam vidjeti svjetlost kroz svoje pukotine. To je bio jedan mali znak da moj debeli zid pada, a ja ću učiniti sve u svojoj moći da ga srušim do kraja. Samo više ne smijem izbjegavati Deana. Uskoro ću mu ispričati baš sve što skrivam duboko u sebi inače ću eksplodirati.