Prekrasno sjećanje #2

13. poglavlje

Ruke mi se tresu dok sjedim u čekaonici bolnice i čekam vijesti o Harryu. Obraz mi je pulsirao od udarca koji sam zadobila dok sam pokušavala spriječiti one muškarce da ubiju Harrya. Miris i zvukovi u bolnici su mi počeli stvarati laganu nervozu. Nešto u ovome svemu mi je bilo jako poznato, ali nisam znala što. Imala sam poriv pobjeći što dalje iz bolnice jer mi je zbog nekoga neobjašnjivog razloga stvarala nervozu. Kao da sam u djetinjstvu bila ovdje toliko puta samo ne znam razlog.

No, nisam mogla otići. Morala sam znati kako je Harry i da li je previše ozlijeđen. Čekala sam nervozno ovdje zadnjih pola sata, ali mi još nitko nije došao reći nekakve vijesti o njemu. Čekanje me izluđuje. Morala sam znati da će biti dobro. Bio je užasno pretučen i bojala sam ga se napustiti iako sam mrzila bolnice.

Gabriel je bio uz mene dok je stalno telefonirao i zvao svoga partnera koji je započeo istragu o napadu. Rekla sam Gabrielu sve što sam se mogla sjetiti, ali to nije bilo puno. Muškarci su bili pokriveni i nisam im mogla najbolje vidjeti lice. Nadam se da će barem naći nekakav trag koji će im pomoći da uhvate te gadove koji su napali Harrya usred bijela dana u onoj uličici.

Ustala sam se kako bih protegnula noge. Počela sam duboko disati kako bih smirila svoje podivljalo srce. Željela sam van, ovi mirisi i glasovi su mi stvarali nervozu, ali sam odlučna u tome da ostanem što duže. Gabrielova prisutnost me je donekle smirivala. Nije me želio ostaviti samu i bila sam mu zahvalna na tome.

Željela sam zvati Deana. Željela sam njega uz sebe jer je on imao moć smiriti me kada mi je to bilo najpotrebnije, ali tvrdoglava strana mene nije mi to dopuštala. Još uvijek sam bila ljutita zbog njegovog današnjeg ponašanja. Ne razumijem zašto je onako naljutio što sam pričala s Travisom. Voljela bih to nazvati ljubomorom, ali nisam sigurna. Želim da Dean otvoreno sa mnom priča o svemu kao što ja pričam njemu o svemu iako moje najdublje osjećaje nikada neće znati. Pa barem za sada. Želim si dati priliku za novi život. Izašla sam van iz Škorpiona prije pet mjeseci, a još uvijek sam stajala na mjestu. Razgovori s Deanom mi puno pomažu. Prijateljstvo s Mijom mi također puno pomaže i zahvalna sam što ih imam iako znam da Deana nikada neću imati onako kako ja to želim.

Želim da me nauči voljeti. Želim da bude sa mnom kao što muškarac bude sa ženom. Želim od njega više od onoga prekrasnog poljupca, ali znam kako to nikada neću imati. Odlučila sam otvoreno pričati s Mijom o mojim osjećajima prema Deanu. Ne razumijem što je to ljubav, ali sam sigurna da će mi ona to znati objasniti. Ona je to našla ovdje s Gabrielom i svojom novom obitelji. Moja ljubav se ugasila onoga trenutka kada sam oteta iz svoga doma. Sada ne znam što je to ni što ti osjećaji točno bude u čovjeku. Voljela bih naučiti i jedini muškarac koji me može tome naučiti nikada neće biti moj. Sve dok sam njegova pacijentica, Dean ne može biti moj.

No, sada bih željela da je sa mnom. Željela bih da me zagrli i da mi kaže da će sve biti u redu. Bio mi je potreban. Unatoč tome što je Gabriel ostao sa mnom, osjećala sam se tako usamljeno. Mrzila sam taj osjećaj. Mrzim biti sama i sada tek shvaćam koliko.

Podignula sam pogled kada sam začula korake. Gabriel mi je polako prilazio. U očima sam mu vidjela bijes. Još uvijek se sjećam njegovog grubog glasa kada sam ga nazvala i rekla mu što se dogodilo. Bio je tako bijesan, ali ne na mene jer sam uskočila u prokletu svađu. Bio je ljut na te muškarce koji su pokušali opljačkati Harrya usred bijeloga dana u prokletoj uličici gdje nitko ne zalazi. Da ja nisam naišla, ubili bi ga.

„Kevin radi na tome da nađu počinitelje", rekao je Gabriel te je stao ispred mene. Zagledao se u moje oči ispitivačkim pogledom. „Kako se osjećaš?"

„Iskreno, ne znam. Bolnica mi stvara veliku nervozu, ali ne želim otići dok ne saznam kako je Harry."

„Treseš se, Sky. Vjerojatno adrenalin polako popušta." Kimnula sam glavom. Još uvijek ne mogu vjerovati da sam samo tako odlučila uskočiti među muškarce koji su batinama skoro ubili drugoga muškarca. Čim sam vidjela da se nešto događa, morala sam uskočiti. Adrenalin me je udario i pogurao me naprijed. Zbog toga sam uskočila među njih kako bih ih spriječila da ubiju Harrya. U tome trenutku uopće nisam razmišljala što će mi se dogoditi samo sam krenula naprijed. A sada shvaćam da sam izgleda izgubila razum kada sam pokušala spriječiti dva odrasla, visoka i mišićava muškarca.