Prekrasno sjećanje #2

14. poglavlje

„Što vam se dogodilo?", upitala je doktorica mamu. Sky je promatrala mamu koja je sjedila mirno na krevetu dok je doktorica pregledavala njezinu slomljenu ruku. Tata je kriv za to. Tata je opet došao ljut sa posla i okomio se na mamu jer je slučajno zapekla meso. Zbog toga ju je počeo tući i slomio joj je ruku. Sky je pokušala sve kako bi ga spriječila u tome, ali nije uspjela. Imala je tek osam godina i bila je preslaba da sama zaustavi tatu. Mama se nije pokušala niti obraniti.

„Moja mama je..." Počela je Sky, ali ju je mama spriječila.

„Pala. Gadno sam pala sa stepenica. Kasnila sam na posao, a još sam morala Sky probuditi za školu i pala sam." Sky je šokirano promatrala mamu kako laže. Zašto laže? Mogla je reći doktorici što joj je tata učinio i njih dvije bi bile slobodne. Sigurna sam da bi onda netko tati stao na kraj samo da mama nije lagala.

Nakon što je tata bacio mamu niz stepenice i nastavio je udarati, samo se okrenuo i otišao u svoju radnu sobu gdje drži onu tekućinu koja ga čini zločestim. Sky je mrzila tu tekućinu, ali tatu još više. Nije se uopće obazirao na mamu koja je jecala na podu od bolova. U tome trenutku je poželjela da je njezin tata mrtav. Tako bi ona i mama bile slobodne od toga čudovišta.

Nakon što je tata ponovno nestao iz kuće, Sky je nagovorila mamu da odu u bolnicu. Nije mogla gledati svoju mamu kako plače od bolova. Morala joj je nekako pomoći pa je pozvala taksi jer mama nije mogla voziti i došle su ovdje.

„Gospođo Quinn, morate biti malo oprezniji. Moglo se dogoditi nešto puno ozbiljnije." Doktorica je nastavila pregledavati mamu, ali kada ju je zamolila da podigne majicu, mama je uz ispriku odbila. Sky je željela vikati da podigne majicu i pokaže doktorici sve one modrice za koje je kriv tata, ali je ostala šutjeti. Mama ju je jako ljutila.

Nakon pregleda, odvezle su se ponovno kući gdje ih je dočeka bijesni tata. Vikao je i razbijao. Ponovno je nasrnuo na mamu, ali se Sky našla ispred njega.

„Ja sam je odvezla u bolnicu. Mami je trebala pomoć!", vikala je Sky. Tati su se bijesno raširile nosnice pa ju je zgrabio za ruku i unio joj se u lice.

„Balavice mala, nemaš se jebenog razloga miješati u ono što te se ne tiče! Čuješ li me!" Tata ju je snažno prodrmao zbog čega se ugrizla za usnicu. Osjetila je kriv u ustima i suze u očima, ali nije željela pokazati tati da ga se boji. Mrzila ga je! Jako ga je mrzila i željela je da on to zna!

„Kako te samo mrzim!"

„Osjećaji su obostrani, derište jedno!", bijesno je prosiktao. Počeo ju je vući prema kuhinji i znala je što slijedi. Prošlo je već nekoliko dana otkako je bila zatvorena. Trudila se biti dobra samo da je ne zatvori ondje, ali je to bilo jako teško zbog svega što je radio mami.

„Možda ćeš ovoga puta naučiti jebenu lekciju!" Gurnuo ju je u sobicu bez prozora te je zaključao vrata. Sky se stisnula kod vrata kroz koja je prolazila mala svijetlost. Koncentrirala se na tu svijetlost jer joj je ona bila bijeg od svega lošega. Sve dok ima svijetlosti, mogla je ignorirati ona čudovišta koja su se nalazila iza nje u mraku. Ta čudovišta su je stalno dozivala. Sky je sjela na pod, privukla koljena prsima i stavila ruke na uši. Tiho je počela pjevušiti pjesmu iz Kralja lavova kako bi se smirila, ali mir nije dolazio. Čudovišta su počela izlaziti iz mraka i zadovoljno trljati svoje ruke. Ovo je bio još jedan dan koji će živjeti u strahu dok je ne pusti van.

Naglo sam se uspravila u krevetu dok sam pokušavala doći do daha. Osvrtala sam se oko sebe u potrazi za zaklonom, ali sam shvatila da nisam u onoj sobi bez prozora nego sam u svojoj sobi, u svome stanu. Na sigurnome sam.