Prekrasno sjećanje #2

17. poglavlje

Dean

Pokucao sam na njezina vrata i čekao dok mi ih nije otvorila. Bila je prekrasna kao i uvijek. Kada god je ugledam, oduzme mi dah. Njezine plave oči su zasjale kada me je ugledala te mi se nasmiješila. Sky me je uzela za ruku i povukla me na svoje usne. Utonuo sam u poljubac i nježno kušao njezine meke usne. Još uvijek ne mogu vjerovati da je Sky sada samo moja. Sve ove godine sam mislio samo na nju i bio sam uvjeren da je za mene zauvijek izgubljena, a onda sam je pronašao. Vratio sam je uz pomoć svoje sestre. Moj život je sada ponovno potpun.

„Hm, dobro jutro i tebi", rekao sam. Naslonio sam svoje čelo na njezino dok su mi ruke bile oko njezinoga struka. Moram priznati da danas izgleda bolje, nekako smirenije. Ne znam što se jučer dogodilo jer me je uvjeravala da je sve u redu, ali dobro poznajem Sky i znam kada mi nešto skriva. Nakon tečaja sam je odveo na večeru i pričala mi je sve o tečaju i razgovoru koji je vodila s doktoricom Alvarez. Iako je bila jako uzbuđena zbog tečaja, nešto je nedostajalo. Dok smo šetali ulicom, bila je na oprezu, a ne znam zašto. Rekla je da je dobro i da se ništa nije dogodilo, ali znam da mi laže. Želim da mi se otvori i kaže što je muči. Želim joj pomoći ako je u nekoj nevolji. Ne volim kada mi skriva tajne.

Iako ja od nje skrivam najveću tajnu ikada. To je jedan od razloga zašto je nisam natjerao da mi se otvori. Siguran sam da joj treba malo vremena i pustit ću je. Sky će mi doći kada bude spremna i reći će mi što je toliko brine.

„Drago mi je da si stigao. Doručak je gotov." Nasmiješio sam joj se te je još jednom poljubio. Povela me je do kuhinje u kojoj je nešto prekrasno mirisalo. Sky je bila odlučna u tome da nauči kuhati, a ja sam imao vremena i volje naučiti je. Obožavam provoditi vrijeme s njome u kuhinji gdje skoro nikada ne završimo naš sat kuhanja jer od samoga pogleda na nju napalim se i zbog toga je moram odvesti u sobu.

Jučer smo se nakon večere rastali jer je poželjela biti sama. Htio sam se pobuniti zbog toga jer je nisam želio ostavljati samu, ali sam to ipak učinio. Navikao sam je imati uz sebe u krevetu, ali spreman sam na to da joj dam vremena i samoću koju ponekada želi.

„Napravila sam nam omlete. Znam da nisam još spremna za nešto posebno, ali ovo je prvo što sam naučila praviti otkako sam izašla van i željela sam učiniti nešto za tebe jer ti uvijek kuhaš za mene. I...." Počela je brbljati i jedini način da je utišam je da je poljubim. Pa sam to i učinio. Progutao sam njezine riječi koje je prosipala tako brzo da sam se i sam skoro izgubio. Sky je dahnula u moja usta pa sam je naslonio na sebe kako bih je osjetio. Donio sam najbolju moguću odluku kada sam je prebacio drugoj doktorici jer je Sky sada sa mnom. Napokon je ondje gdje pripada i gdje će uvijek ostati. Volim je. Uvijek sam je volio, ali tada smo bili premladi. Ona je bila premlada. Kasnije su mi je oduzeli na dan kada se moj život pretvorio u pakao.

No, sada imamo drugu šansu i odlučan sam u tome da je iskoristim. Više nikada neću pustiti Sky od sebe. Naučit ću je voljeti i da bude sretna jer ona to zaslužuje. Zaslužuje dobiti svoj sretan kraj baš kao moja sestra. Obožavam je vidjeti nasmiješenu i zbog toga sam odlučan vratiti i Sky osmijeh na lice.

Odvojio sam usne od njezinih te joj se nasmiješio. Sky je podignula ruku i prstima prešla preko moje brade. Jednom se moram obrijati jer me je brada već počela lagano izluđivati, ali dok me Sky ovako nježno miluje, odgađam to još neko vrijeme.

„Previše pričaš. Siguran sam da će biti dobro." Još sam je jednom poljubio, a onda smo sjeli za stol i počeli jesti. Sky se lijepo potrudila oko doručka i jednostavno sam uživao. Kada god je pogledam, ne mogu a da ne pomislim na to kakav sam sretnik. Ponovno je sa mnom i ne mogu biti sretniji zbog toga.

„Imaš li kakve planove za ručak?", upitala me je. Otpila je gutljaj soka od naranče te me pogledala svojim plavim očima koje sam toliko volio. Puno puta sam ih u svojim snovima vidio, ali njezino lice mi je uvijek bježalo, skrivalo se. Njezine oči su me uvijek progonile, no sada je ponovno pokraj mene i nikada mi neće dosaditi promatrati je.