Prekrasno sjećanje #2

16. poglavlje

Sjedila sam za pultom u knjižari, lakata naslonjenih na pult dok sam prstima masirala sljepoočnice. Glava me je užasno boljela i imala sam osjećaj da ću se svaki trenutak onesvijestiti. Lagala sam Deanu jutros kada me je pitao jesam li dobro iako mislim da je i sam shvatio jer se pobrinuo za mene. No, glavobolja jednostavno nije željela otići. Dugo nisam osjećala ovakve bolove i moram priznati da mi to nije uopće nedostajalo.

„Izgledaš usrano", rekla je Mia. Podignula sam pogled prema gore i pokušala se nasmiješiti, ali nisam uspjela. Nisam sigurna kako ću još preživjeti tečaj slikarstva i posjet novoj doktorici, ali to je nešto što ne mogu otkazati.

„Nemoj mi reći da te je moj brat držao budnom cijelu noć." Odbacila je svoju torbicu na pult dok mi se vragolasto cerila no, taj je osmijeh brzo nestao kao što se pojavio. „Ne! Stani! Ne želim znati. Zaboravi da sam išta rekla." Namrštila se i stresla se kao da otresa kišne kapi sa sebe. Ovoga puta sam se iskreno nasmiješila. Nije me Dean držao budnom cijelu noć nego prokleta noćna mora koju sam opet imala. Bilo me je strah ponovno vratiti se na spavanje pa sam slikala dok nije svanulo. Dean se previše brinuo za mene, ali sam ga donekle uvjerila da sam dobro iako nisam bila. Kao što sam već rekla, on mi nije povjerovao.

„Imala sam noćnu moru zbog koje nisam mogla uopće spavati."

„Oh, žao mi je, Sky. Želiš li pričati o tome?" Razmišljala sam nekoliko minuta o tome pa sam kimnula glavom. Željela sam pričati s nekime o tome jer sam sve ovo morala izbaciti van. A onda sam ugledala Mijinu sjajnu crvenu kosu koja me je podsjetila na djevojčicu iz moga sna. Nakrivila sam glavu na jednu stranu dok sam je proučavala.

„Zašto me tako gledaš?", upitala je Mia zbunjeno. Nešto na njoj mi je bilo jako poznato, ali nisam znala zbog čega bi to bilo tako. Vjerojatno me je djevojčica iz sna podsjetila na nju jer imaju istu boju kose. Mia nije jedina koja ima crvenu kosu. Djevojčica iz sna je bila moja prijateljica i voljela bih znati što se s njome dogodilo. Ona je sada također odrasla žena, sigurno udana i ima djecu.

„Oprosti. Podsjetila si me na nekoga." Namrštila sam se. Zatvorila sam svoje oči kako bih smanjila bol u glavi, ali sam imala osjećaj kao da me netko udara palicom po glavi. Kada će ovo prestati? Bol je bila neizdrživa.

„Zna li Dean da ti nije dobro?"

„Lagala sam mu da sam dobro iako mislim da on to zna. On je baš poput tebe i zna čitati misli."

„Želiš li da nešto učinim za tebe? Možeš otići ranije s posla ako želiš. Mogu se ja za sve pobrinuti dok Patrick ne dođe."

„Ne, obećala sam da ću ostati dok on ne dođe", rekla sam. Ashley je morala otići ranije s posla zbog toga što je išla na roditeljski sastanak u školu dok je Patrick bio na pregledu kod doktora i obećala sam da ću ga pokrivati dok on ne dođe. Iako sada nekako žalim zbog toga zbog bolova, sigurna sam da će mi posao i Mijino društvo skrenuti misli.

„Onda, želiš li mi ispričati što si sanjala? Ponekada bude lakše, vjeruj mi."

„Pa ovoga puta sam sanjala više toga. Doselila sam se s roditeljima u tu novu kuću. Svi smo bili sretni, moj tata je bio još uvijek normalan. Nije pio i nije bio zločest. No, unatoč tome, ja sam bila usamljena sve dok nisam upoznala drugu curicu koja mi je ponudila sladoled."

Mia je izdahnula i polako sjela na pult. Zagledala se u prste u svome krilu te je nakon nekoliko trenutaka ponovno podignula glavu. Oči su joj sjajile dok su se emocije stalno izmjenjivale na njezinom licu. Nasmiješila sam se i prisjetila se tog lijepog sna.

Bila sam usamljeno dijete i prije nego što sam se s roditeljima preselila u novu kuću. Moji roditelji su se unutra raspakiravali i cijelo vrijeme se šalili što me je jako iznenadilo. Stvarno sam zaboravila da je moj tata nekada bio osjećajan muškarac koji se volio šaliti i koji je volio mene i mamu. Ponekada pomislim da je to bio samo san, da to nije mogao biti moj tata jer ga pamtim samo kao čudovište.