"Htjela bih da pričamo o mom preseljenju", rekla je Olivia kad samo se svi skupili za stolom u blagavaonici. Bilo mi je drago da su i mene uključili u ovaj razgovor jer ja zapravo nisam bila dio ove obitelji. Prsa su mi se opet ispunila toplinom kad sam shvatila da me stvarno vide kao člana obitelji.
"Danas sam se vidjela s Chrisom", započela je, "s obzirom da radovi u stanu napreduju i bolje nego očekivano, pričali smo da bi se uselili već ovaj vikend".
Svi za stolom su se ukipili. Pogledala sam im izraze lica da vidim što misle o tom. Jake je razrogačio oči. Eli je podignuo obrve u iznenađenju i pogledao Anne. Ona je blago skupila obrve i promatrala Oliviju. Owenove usnice su bile stisnute. Na kraju sam pogledala Oliviju koja je sjedila pokraj mene, ona ih je sve samouvjereno gledala i čekala da netko nešto kaže.
"Radovi još nisu gotovi", rekao je Owen ozbiljno.
"Stan je useljiv", odgovorila je Olivia.
"Olivia, radovi još nisu gotovi do kraja. Sutra će tek krečiti i onda se ta boja još treba i osušiti", i dalje ju je pokušavao uvjeriti.
"Do vikenda će se osušiti".
"Olivia, znam da jedva čekaš da se preseliš i započneš samostalan život, ali strpi se još tjedan dana da se svi radovi završe kako spada", rekla je Anne. Pogledala sam Elija i Jakea, činilo mi se kao da se ne žele uključivati u raspravu.
"Mama, stan je u dobrom stanju."
"Olivia, zaboga, zar ne možeš pričekati još tjedan dana?" Owen je sad zvučao strožije. Malo mi je postalo neugodno.
"Nije bio plan da se već ovaj vikend seliš", rekla je Anne. U glasu sam joj čula nešto, tugu možda. Tad sam shvatila zašto se protivi selidbi. Anne nije htjela da se Olivia iseli iz kuće, nije htjela da joj dijete bude daleko od nje.
Zapitala sam se je li se tako osjećala i moja mama kad sam izjavila da želim u Irsku. Nekad ih moraš pustiti, to je jednom prilikom rekla mome tati. Tek sam sad shvatila koliko je to za njih bilo teško. Morali su pustiti svoju jedinu kćer da ode u drugu zemlju, sasvim sama i živi kod neke nepoznate obitelji. Zapitala sam se kako bi se ja osjećala na njihovom mjestu.
"Zašto me jednostavno ne možete pustiti?" Olivia je blago povisila ton. Ovaj razgovor nije išao u dobro smjeru. Opet sam pogledala Jakea i Elija, izgledali su kao da ne žele biti tu. Da budem iskrena, ni ja nisam htjela biti tu, pogotovo ako se ovo pretvori u svađu. Razmišljala sam kako bih mogla pobjeći iz ove situacije ako slučajno eskalira. Odlazak na toalet se činio kao dobra opcija.
"Ovo nema veze s tim želim li te pustiti ili ne. Ne želim da se useljavaš u stan koji nije završen", Anne je isto povisila ton.
"Stan je spreman za useljavanje", Olivia nije popuštala i glas joj je postajao glasniji.
"Još ga nisu pokrečili", izjavio je Owen, njegov je glas bio opasno smiren.
"Pokrečit će ga sutra i osušit će se do vikenda", Olivijin je glas zvučao mirinije nego prije. Možda situacija ipak neće eskalirati. Nadam se da neće.
Anne je duboko udahnula, kao da se želi smiriti.
"Uredu, ako tako želiš", rekla je umorno. Ovo nisam očekivala. Pitam se što joj je promijenilo mišljenje. Eli je blago podignuo obrve u iznenađenju, vjerojatno nisam bila jedina koja je očekivala da će ovaj razgovor loše završiti. Pogledala sam Owena. I on se činio iznenađen.
"To znači da ovaj vikend selimo stvari?" Pitao je Jake.
Owen i Anne su pogledali u Oliviju.
"Da," rekla je i potvrdno kimnula glavom. "Hvala vam", rekla je obrativši se svojim roditeljima. Anne joj se blago nasmiješila.
ESTÁS LEYENDO
Slučajnosti ne postoje
Novela JuvenilRita Maras je sedamnaestogodišnja cura koja ima jedan cilj: postati poznata glazbenica. Pohađa treći razred gimnazije i odlučuje da će godinu provesti u Irskoj kao učenica na razmijeni. Smještena je kod obitelji Collins. Na prvom ručku upoznaje čla...
