Slučajnosti ne postoje

7. Poglavlje: Večer s dečkima

Ušla sam u kuću u točno pet sati. Miris dinstanog povrća mi je ušao u nosnice i slina mi je potekla u ustima. Miris je bio nekako poznat, moja mama je često dinstala povrće doma. Odjednom me obuzela neka vrsta tuge. Falio mi je dom. Otkad sam došla nisam baš imala previše vremena da razmišljam o tome, do sada...

Ostavila sam torbu na prvoj stepenici i otišla u kuhinju da vidim treba li što pomoći.

"Ah! Doma si! Prestrašila si me", rekla je Anne kad me vidjela. Pokraj nje je stajala Olivia i rezala meso.

"Hej", rekla je pogledavši me preko ramena.

"Hej", odvratila sam.

"Jesi lijepo provela dan?" Pitala je Anne. Na brzinu su mi kroz glavu prošli današnji događaji. Jack Edwards je naravno bio najveći događaj u danu i to me živciralo. Satovi nisu bili previše zanimljivi, u busu se nije dogodilo ništa zanimljivo, Emily i Lewis nisu pričali o zanimljivim stvarima. Jedino zanimljivo što se danas dogodilo je bilo upoznavanje bad boya...

"Jesam. Škola je danas bila lagana, većinu stvari sam već učila u Beču", odgovorila sam nadajući se da neće pitati više jer joj nisam imala ništa zanimljivo za reći.

"Nadam se da će uskoro početi pravo učenje za tebe. Bilo bi šteta da cijelu godinu samo ponavljaš isto gradivo", odgovorila je.

"Mogu li vam nekako pomoći?" Ponudila sam.

"Možeš zvati Elija i Jakea da postavite stol, ako želiš", javila se Olivia.

Uputila sam se uz stepenice. Uzela sam torbu i odnijela ju u svoju sobu. Pretpostavila sam da je Jake u svojoj sobi pa sam došla do vrata i pokucala.

"Da?" Začulo se iznutra.

"Um, Jake. Rita je", rekla sam.

"Uđi!" Malo sam oklijevala prije no što sam ušla, nisam znala što će me zateći unutra.

Otvorila sam vrata. Na zidu nasuprot vrata je bila staklena stijena. Kod staklene stijene je stajao krevet, nasuprot kreveta na lijevom zidu je bio radni stol i pokraj stola ormar. Soba je bila svijetla. Unutra je mirišalo po muškom parfemu. Ovo nisam očekivala, očekivala sam muški brlog pun zmazane robe.

Moje su oči odmah pronašla Jakea. Sjedio je na krevetu s lopticom za tenis u rukama.

"Hej. Ručak će biti sad, trebamo ići postavit stol".

"Stižem", rekao je ustajući s kreveta.

"Znaš možda gdje je Eli?" Pitala sam.

"Ahm, ako nije u svojoj sobi onda je vjerojatno u studiju", rekao je Jake nezainteresirano.

"Hvala", rekla sam. Jake je otišao u smjeru stepenica.

Pokucala sam na vrata Elijeve sobe. Iznutra se čula tiha glazba, nisam bila sigurna sluša li glazbu ili svira.

"Slobodno uđi", odgovorio je a glazba je stala, to vjerojatno znači da je on svirao.

Otvorila sam vrata. Soba je kao i Jakeova imala staklenu stijenu na zidu nasuprot vrata. Elijev veliki krevet je bio naslonjen na nju. Na lijevom zidu iznad radnog stola su visjele četiri različite gitare. Desni zid kod kreveta je bio pun slika s ulice. Na većini slika je bio Eli s drugim buskerima. Unutra je mirišalo po drvetu, miris gitare.

Eli je sjedio na krevetu s gitarom u ruci. Malo se zbunio kad me vidio.

"Hej. Ručak će biti gotov još malo, trebamo ići postavit stol", rekla sam.

"Oh. Dolazim". Odložio je gitaru na krevet i pošao za mnom. Bilo mi je čudno vidjeti Elijev svakodnevni život. Još nevjerojatnije je bilo to što sam i ja sada dio njegove svakodnevice.