Slučajnosti ne postoje

14. Poglavlje: Savršen outfit

U pet sati sam ušla u kuću. Imala sam užasno puno energije, možda zato što sam bila uzbuđena zbog partya. Vani je bilo oblačno, ali nije padala kiša, to je možda isto bio jedan od razloga.

"Hej", rekao je Eli čim sam zatvorila ulazna vrata za sobom. Stajao je na stepenicama s dva sendviča na tanjauru.

"Hej", rekla sam nasmiješivši se. Bila sam sretna što vidim Elija.

"Dođi. Napravio sam nam sendviče da jedemo u studiju. Nemamo puno vremena za vježbanje", rekao je uputivši se na kat. Uzela sam torbu i pošla za njim.

"Danas sam mislio da bi se mogli koncentrirati na vježbanje za sutra, a tvoju pjesmu možemo dovršiti u nedjelju ili već nekad."

"Našu pjesmu", ispravila sam ga.

Pogledao me s blago zbunjenim osmijehom.

"Pjesma nikad ne bi bila dovršena da mi ti nisi pomogao. Vjerojatno ju nitko nikad ne bi ni čuo da ti nisi ušao u sobu", pojasnila sam.

Nasmiješio se ponosno.

"Hoćeš odmah uzeti svoj saksofon?" Pitao me.

"Da." Otišla sam u svoju sobu. Ostavila sam torbu na radnom stolu i uzela saksofon. U sobi nije bilo svježeg zraka, pa sam otvorila jedan dio staklene stijene i vratila se natrag u studio.

Eli je već sjedio na jednoj od stolica u sredini prostorije s gitarom u ruci.

"Hoćeš jesti prije nego što počnemo?" Pitao me kad sam zatvorila vrata studija za sobom.

"Budem jela usput, ne brini."

"Hoćeš se upjevati?" Pitao je. Danas mu se očito žurio s obzirom na to kojom brzinom mi je postavljao pitanja.

"Možda da prvo otpjevamo neku random pjesmu? To bi trebalo biti dosta, mislim", odgovorila sam.

"Koju pjesmu želiš pjevati?" Pogledao me naslonivši se na gitaru u krilu.

Nakratko sam razmislila koju pjesmu sam najviše voljela kad ju on pjeva. Prvo mi je napamet pala I'm yours od Jasona Mraza.

"I'm yours?"

Blago se nasmijao.

"Može", rekao je.

Uspravio se u stolici i još jednom provjerio jesu li sve žice dobro naštimane. Zatim je pogledao u mene i kimnuo kao znak da je će sad početi svirati. Odsvirao je uvod i onda mi dao znak da počnem pjevati. Duboko sam udahnula i počela pjevati prvu kiticu, tiho, glas mi je zvučao nesigurno. Eli me pogledao uputivši mi ohrabrujući osmijeh.

Pokušala sam se malo opustiti. Udahnula sam i počela pjevati glasnije. Glas mi je još uvijek zvučao blago nesigurno ali bilo je bolje nego prije.

Kad sam otpjevala prvu kiticu, na red je došao refren. U pjevanju mi se pridružio Eli. Njegov je glas zvučao puno sigurnije od mog. Opet me pogledao i uputio mi kratki ohrabrujući osmijeh. Opusti se Rita, pomislila sam.

Glavom sam dala Eliju znak da on pjeva drugu kiticu. Nasmiješio mi se i počeo pjevati. Kad je došao do refrena, počela sam pjevati s njim. Opustila sam se, više-manje. Nisam si htjela dozvoliti da previše razmišljam i da se bojim. Glas mi je zvučao punije, naravno, nije bio savršen i samouvjeren koliko bih htjela da bude, ali i ovo je bio početak.

Kad smo otpjevali I'm yours, počela sam sastavljati saksofon.

"Hoćeš da počnemo s Nine Crimes?" Pitao me Eli, pozorno promatrajući kako slažem saksofon.

"Može", odgovorila sam sjedajući sa saksofonom na stolicu pokraj njega.

Vrijeme je prolazilo brzo. Imala sam osjećaj da njegov glas upotpunjuje moj. Kao i jučer, u studiju s Elijem je bilo prekrasno. Pozitivna energija je vladala i širila se mojim tijelom, što je vježbanje činilo lakšim.