Slučajnosti ne postoje

13. Poglavlje: Prijatelji, valjda

Došli smo u učionicu fizike. Sjela sam na svoje mjesto pokraj Emily.

"Što misliš da Edwards želi od tebe?" Pitala me ozbiljno. Imala sam osjećaj kao da je čekala da Lewis ode da možemo pričati u miru.

"Možda samo želi prijatelja", rekla sam. Iskreno, ni sama nisam znala što želi od mene, niti što ja želim od njega. Znala sam samo da oboje osjećamo povezanost kojoj se ne možemo oduprijeti.

"Misliš da ima skrivene namjere?" Pitala je zabrinuto. Iznenadilo me da se brine, znale smo se tek par dana.

"Ne znam, mislim da nema", rekla sam. Počela sam razmišljati o tome što je rekla. Opet nisam bila sigurna jesam li dobro postupila. Nisam znala zašto osjetim povezanost. Možda bih trebala prestati pričati s njim, možda to sve i nije bila najbolja ideja.

Podsjetila sam se da sam si jutros rekla da neću previše razmišljati o stvarima, da ću napraviti što u tom trenutku budem htjela, bez previše razmišljanja. Moram prestati s propitkivanjem svake odluke koju sam donijela, ovo ne vodi nikud.

Profesor je ušao i sat fizike je počeo. Ponavljali smo vrste sila ili tako nešto. To sam učila u osmom razredu, ali nisam imala blagog pojma o tome. Fizika je oduvijek bila jedna od onih predmeta koje sam naštrebala za test da dobijem dobru ocjenu i prođem.

Sat je napokon završio. Spremila sam stvari u torbu.

"Sad imamo Irski", rekla je Emily.

Kimnula sam. Irskog sam se najviše bojala, nisam znala ni jednu riječ na tom jeziku.

"Ti imaš Irski posebno zato što ga nikad nisi učila. Koliko znam ima par učenika koji isto nikad nisu učili Irski, tako da ste svi skupa u posebnom razredu", objasnila mi je.

"Oh", rekla sam s olakšanjem.

"Odvest ću te do učionice", rekla je s osmijehom.

"Hvala."

Hodale smo kroz hodnike pune učenika koji su se žurili u svim smjerovima. Ubrzo smo došle do učionice, izgledala je kao svaka druga učionica u ovoj školi, svijetla s velikim prozorima. Za razliku od drugih učionica, ova je imala miris po drvetu i cvijeću.

"Ti si sigurno Rita Maras", rekao je profesor kad smo ušle u učionicu. Izgledao je kao neka vrsta hipija. Imao je smeđe trapez hlače, prugastu bež majicu i šarenu vestu od vune. Kosa mu je bila smeđa, do brade i stršala je u svim smjerovima.

"Da", rekla sam s osmijehom.

"Odlično. Ja sam profesor Dunne", rekao je s ljubaznim osmijehom. Imala sam osjećaj da će mi ovo postati jedan od najdražih profesora.

"Možeš zauzeti mjesto", rekao je. Ja sam očito prva došla jer u učionici nije bilo nikog osim prefoesroa Dunnea.

"Ja idem", šapnula mi je Emily i nestala kroz vrata.

Stavila sam svoje stvari na stol u predzandnjem redu. Pogledala sam da vidim je li još tko došao, ali bila sam sama u učionici, čak je i Dunne nestao.

Ovo se činilo kao dobra prilika za nazvati Elija ili Jakea. Odlučila sam se za Elija jer je Jake u školi.

"Halo?" Začuo se Elijev glas nakon četvrtog zvona.

"Hej, Eli. Rita je", rekla sam.

"Hej, Rita", rekao je, glas kao da mu je postao veseliji.

"Ovaj", nisam znala kako da započnem. "Imamo jedno pitanje."

"Reci", Eli se blago uozbiljio.

"Pozvana sam na jedan party", započela sam.

"Aha", rekao je Eli iščekivajući ostatak.