Sedamnaest dana prije smrti

-Riječ autora- 📝

Ovo je ništa obično doli riječ, obraćanje, autora onima koji čitaju ovu malu zbirku prepunu kulminacija u krajevima koji, poput samoga života, variraju između tuge i sreće. Odlučila sam da prvo poglavlje bude isključivo moja riječ, riječ one koja stvara, koja piše i slovima crta svoj svijet, epitetima mu život daje i kao takvog ga donosi vama, na sud. Odabrala sam da pišem ovo, čisto kako bih blago informisala o samom sadržaju ove knjižice i pobliže vas upoznala s onim što ste (nadam se) odlučili čitati.
Kratka pričica u pismima, ništa posebno novo ni nepoznato, jednostavno rečeno i idealno za one nestrpljive čitaoce zateknute u nestašici vremena, znatiželjne osobe koje mrze čekanje, osobe koje žele odmah čuti kraj. Ni ja ne volim da čekam, kako ljude u svome životu, tako i inspiraciju koja u zadnje vrijeme, zbog silnih obaveza, ni ne navraća toliko često u moj neskladni sklad. Prvenstveno zbog toga se služim ovom tehnikom brzih krajeva, kako bi ispoštovala svoju potrebu da napišem nešto, zadovoljila inspiraciju i usrećila one koji me vole čitati. Knjiga je pretežno ljubavnog karaktera i nastala je kao produkt na moju drugu zbirku kratkih priča koja je, zbog stilskih nedorečenosti povučena sa ove platforme. Knjiga "Sedamnaest dana prije smrti" potaknuta je masivnim mislima bez kraja, manjkom vremena i željom da se ostavi neki trag, moj trag, moj potpis, moje bivstvovanje. Nije ništa posebno, ništa dugo i pretjerano, par pisama u kojima se krije određena ljubavna priča. Ne znam koliko će ovo valjati, doista mnogo knjiga iza mene stoji nedovršeno i čami za narednim nastavkom, i iskreno, plašim se da ću i ovo zapostaviti brzo. Nikada nisam probala ovu tehniku, sklona sam detaljizaciji i bogatom opisu, zapletima i raspletima, ali također i istraživanju i kušanju u nepoznatom, tako da se toplo nadam nekom skromnom uspjehu koji bi mogao proniknuti iz ovako lude i potpuno neočekivane ideje. Ne mogu znati kakvu ću podršku imati za ovo, niti želim znati. Ne očekujem mnogo ni od koga, sem sebe. Od sebe najviše očekujem i najviše tražim. Ne obazirem se na kritike, niti negativu, živim po svome pravilu i tako sve do rađanja svojih snova. Mislim da je to divan koncept, a i recept za one koji traže sreću.
Govorit ću o svemu, od ljubavi ponajviše, od proze pa do pjesme, od inspiracije do inspiracije, kako me šta pogodi. Nadam se da neću iznevjeriti utiske. :)

Na samome kraju, zahvaljujem se onima koji me čitaju, vama, onima koji zvjezdicama podržavaju moj rad, onima koji me bodre da pišem i ne odustajem od svojih snova, onima koji su uz mene čak i kad mi vlastita sjena glavu okreće. Znajte da vas ne zaboravljam, voljeni ste.

Posveta:

Posvećeno svima onima koji se pronađu,
koji me dožive
koji se dožive
...