" Oprosti mi, sjeno mojih misli, što kasno hrabar sam postao da zavolim, ali ne i ljubav da ti priznam.
Oprosti mi, sjeno mojih misli, što te nikad u oči iskonski nisam pogledao i što sam natenane živio od zaleđenog osmijeha tvoje žive fotografije.
Žao mi je, sjeno misli mojih, što te nisam uspio ganuti dovoljno duboko da izbudim usnulo srce tvoje poljupcem od žara ljubavi u kojem gorim, izgaram, umirem i poput klonulog Feniksa, zagrćem se pepelom svoga neuspjeha-tobom.
Moj dodir-čeznuće nije bio stvarno stvaran i slivovi ove pjesme emocija nikada nisu potekli niz vodopad tvojih usana.
Sve to bilo je suviše čulno neistinito, ja i ti u maglici crnila očiju tvojih, izgubljeni u ambisu dodira što pjevaju himnu koja
živa umire.
Oprosti mi, sjeno mojih misli, što priču o tebi stvaram iz sjeta vlastitih utisaka, virtuelno, i što zapravo nikada neću saznati ko si ti sada
ustvari.
Moji prsti više nikada neće oživjeti smiješani nestvarnom mekoćom tvoje kose i toplina mojih obraza se nikada neće susresti sa toplinom tvojih. Neću upamtiti notu parfema kojim odišeš niti ću ikada više osjetiti sigurnost tvoga zagrljaja. Spoznati neću kako je to kada te volim, jer hrabrosti nemam još jedan korak da prelomim, a snaga je odavno iscurila zajedno sa posljednjim izdisajem umora nade u želju koja nikad stvarnost ne postaje.
A ti, oprosti mi, sjeno mojih misli, što sam odustao prije no što smo počeli.
Oprosti, jer ja sebi ne opraštam
ne opraštam što je sedamnaesti jul zapravo tvoj osvetnički poklon meni,
ne oprašam sebi što kriv sam za suze sedamnaestog
jula...
s ljubavlju,
Tvoj (čovjek)
5.7.1970. "
ŞİMDİ OKUDUĞUN
Sedamnaest dana prije smrti
Kısa Hikaye🦋 Knjiga je nešto sasvim novo i kratko, sklopljena u vidu par uvodnih poglavlja sa akcentom na sedamnaest pisama koje je On uputio njoj nakon njihovog prekida. U pismima On objašnjava i piše o svemu kroz šta su prolazili kao par, iznosi sliku svog...
