" Ponovo nisam mogao zaspati. Tvoje oči naprosto mira mi ne daju i utjehu tražim u polupraznoj boci svog omiljenog pića čijom vrelinom palim sjećanja na propalu ljubav koju sam uništio. Znaš, jučer sam ti bio pred vratima. Skupio sam hrabrosti i doteturao sam se pred tvoj prag donoseći ti sva pisma koja sam ti pisao želeći ti reći sve i time spriječiti ono što nadolazi, ali ponovo nisam mogao. Kašljucavo svjetlo u malenom sobičku na prvome spratu ocrtavalo je dvije sjene i melodija od dva glasa prelivala se niz okna otvorenog prozora ispod kojeg je stajala drvena kutija sa ručnim rezbarinama, kutija koju sam ti poklonio. Nečujno, poput lopova došunjao sam se pred ružin grm i iz njenog trnja izvukao malenu kutijicu čija krila bijaše teškim padom slomljena, nalik mojoj duši prepolovljena i iz njenog srca krvarile su uspomene na ljubavnu priču pijanca i advokatove kćeri. Nježno sam pomilovao mrtvilo živih uspomena i u dlan sakrio komadić srebra koji je do jučer krasio mekoću tvog vrata. Uzeo sam nazad djelić tebe kojeg sam ti poklonio, sićušnog leptirića koji je podsjećao na novi početak. Znao sam da je to bila tvoja poruka za mene. Željela si da iznova nastavim, raširila si svoja krila i učinila isto. Izbacila si iz sebe sve ono što je pritisak stvaralo i direktno mi rekla kako me ne želiš tu, u svojoj blizini. Ponio sam ostatke ljubavi i kao pseto se odvukao u birtiju gdje sam cijelu noć sjedio za šankom miješajući svoju bol sa žestinom pića od kojeg mi je na kraju pozlilo. Svo vrijeme držao sam u ruci maloga leptira i nisam mu dao da ode od mene, nisam mu dopustio da me ostavi kao što si me ti ostavila, da me presječe i po sredini srca rasječe, ubije i pusti kao da me nikad volio nije. Nisam, njega sam pored svog jastuka u zoru spustio i u maglovitom umu novi dan dočekao, dan bliže sedamnaestom julu. Ostalo je samo još pet dana i Žubor ne prestaje pričati o vama, o sretnoj ljubavi iz koje viri prošlost. Ta prošlost curi iz tvoga oka, slama se u bjelinu tvoje postelje svaku večer jer si svjesna svega, svjesna si koliko ga ne želiš, svjesna si koliko me trebaš, koliko te trebam. Svjesna si i opet radiš u korist svoga inata, odlučila si... Odlučila si se za početak, a ja za kraj i tu se razilazimo.
s ljubavlju,
Tvoj (čovjek)
12.7.1970. "
YOU ARE READING
Sedamnaest dana prije smrti
Short Story🦋 Knjiga je nešto sasvim novo i kratko, sklopljena u vidu par uvodnih poglavlja sa akcentom na sedamnaest pisama koje je On uputio njoj nakon njihovog prekida. U pismima On objašnjava i piše o svemu kroz šta su prolazili kao par, iznosi sliku svog...
