Sedamnaest dana prije smrti

-Završna riječ/Interpretacija/Zahvale-

Knjiga "Sedamnaest dana prije smrti" nije ništa više osim jedne ljubavne priče sa tužnim krajem koja tematikom zalazi u psihu čovjeka opterećenog kajanjem zbog ljubavi koju ciljano upropastio. Sama radnja se odvija u izmišljenom gradiću na rijeci čiji je most bio početak i kraj ljubavne priče glavnih likova ove kratke knjižice i poput same radnje, likovi su izmišljeni i nemaju apsolutno nikakve veze s mojom privatnošću niti su povezani s nekim osobama iz mog stvarnog života.

Radnja se odvija u ne tako dalekoj prošlosti gdje se ljubav nekako najljepše iskazivala pisanom riječju. S razlogom sam odabrala prošlost kao vrijeme radnje kako bih istaknula emocije koje silaze u vidu pisanih riječi čiju jačinu ne može tako lako nadmašiti niti jedna elektronska poruka današnjice. Ljubav je, u ne tako davnoj prošlosti, bila silno njegovana i mnogo joj se više posvećivalo pažnje nego u svakodnevnici našeg prezenta. Ljubav je nekada imala svoje značenje, ali što više naginjemo ka budućnosti i ona blijedi, postaje slika ekrana modernog smartfona i žuti emotikon sa srcima u očima, nestaje.

Njih dvoje, zamišljeni su kao likovi potpuno različitih statusa, Ona je bila kćerka bogatog advokata, a On je bio gradska lutalica i čovjek bez snova, osoba koja je živjela za svoje ideale i svoje snove. On je, kao što je i u djelu naglašeno, dobro poznavao svoju sugrađanku, advokatovu kćer, ali joj se nije približavao jer nije bio niti blizu njenog ranga, te se jednostavno držao sa strane i uživao u ženama koje je, zahvaljujući svom niskom moralu, mogao imati. Zamišljen je kao  iznimno lijepa ličnost, visok momak plavih očiju i prljavog morala koji je dane provodio u svojim grijesima ne misleći na ljubav, sve dok u njegov život nije ušla advokatova kćer. Kćer bogatog advokata se davno zagledala u skitnicu njihovog mjesta, ali joj On nikada nije bio odobren zbog predrasuda maloga mjesta što su njihovu ljubav vrednovali prema društvenom statusu. Uprkos svemu, advokatova kćer se nastavila boriti za ljubav protiv koje je bio cijeli grad, međutim, On nije živio istu vrstu osjećaja kao i ona, i pobojavši se da će na kraju pasti u ljubav, odlučuje se da napusti lijepu advokatovu kćer i pruži joj priliku da zavoli nekog boljeg, nekog njenog soja. Njihov prekid Ona je podnijela veoma teško i trebalo joj je dugo vremena kako bi mogla obnoviti svoje emocije i nastaviti ispočetka, ali za to vrijeme u Njegovom srcu se dešava preokret i On počinje polako shvatati svoju grešku, te najzad preuzimati njen teret. Vidjevši kako je advokatova kći nastavila bez njega probudilo je u njemu ljubav i ljubomoru zbog koje se naposlijetku odao alkoholu i još više ugrozio svoju ne tako blistavu reputaciju. Najveća mana malog mjesta bila je ta što su priče o njemu i njegovom stanju svakodnevno ranjavale lijepu advokatovu kćer koja ga još uvijek nije u cjelosti preboljela, ali je zbog pritiska sredine morala nastaviti dalje, morala je biti udana kako bi bila cijenjena žena tog doba. Shvativši kako gubi sebe i svoj um, On svoje jade počinje izlivati na papir u vidu ljubavnih pisama koje nikada nije ostavio na adresu advokatove kćeri zbog straha da će ga odbiti, a i zbog straha da će ta pisma dospjeti u ruke njenog oca koji ima nešto jači utjecaj u malenom naselju. On je u Žubor došao kao izbjeglica iz nepoznatog mjesta i njegove korijene nije znao niko objasniti, živio je u svojim strahovima i život mu je, osim ljubavi, napatio i rat, te izbjeglištvo o kojem niko od stanovnika Žubora nije znao. Čuvao je svoje tajne i pokušavao je ne stvarati probleme kako ne bi bio protjeran dalje, a ljubav sa advokatovom kćeri bio je određena vrsta rizka što je znatno ugrožavala njegovu egzistenciju. Pozadina Njegovog lika nije baš bistra, ali i on je u knjizi predstavljen kao čovjek od grijeha kojih se na kraju krajeva nije ni stidio. Za jedinog prijatelja u malenom gradiću imao je starog konobara kojem je često pijan zborio o advokatovoj kćeri u koju se zaljubio tek kada ju je izgubio. Mnogo prepreka se našlo ispred njihove ljubavi, ponos, inat, grijeh i predrasude i sve to ostavilo je silan utjecaj na njihove krajeve ostavljajući mnogo više od jedne pouke onom ko dublje zađe u analizu njih dvoje. Sve se to ukratko može objasniti kratkom pričicom koja bi se nekako svela u par rečenica sa snažnim značenjem. Ljubav je ustvari osnova i pokretačka sila svega, teško se dodirne, a tako lako izgubi. On je baš to učinio, ostavio je advokatovu kćer iako ju je htio pored sebe, pa se na kraju pokajao i progutao svoj ponos moleći ju za drugu šansu. Advokatova kćer pokušala je glumiti ponos, pokušala je igrati hladnokrvno i osvetnički iako je svim srcem voljela svoga pijanca. Ignorirala ga je na svaki mogući način i tjerala ga od sebe kako bi patio jednako kao i ona. Njeno ignoriranje On je shvatao kao odbijanje u kojem se krila ljubav i nije odustajao sve dok se advokatova kćer nije odlučila za grublji potez, vjenčanje koje se dešava kobnog sedamnaestog jula. Udala se iz dva razloga, zato što je morala i zato što je njemu svoje suze naplatiti htjela, ne znajući kako će to biti okidač za maleni komadić olova u njegovom revolveru, olova koje mu je na kraju oduzelo život. Nije očekivala toliku ludost od njega i nije joj ni na um padalo da bi On sebi mogao oduzeti život, ali kada uzmemo u obzir Njegovu tešku životnu priču, te na kraju nesretnu ljubav možemo shvatiti kako je on zapravo imao više razloga za psihičko pokleknuće. Priča je završena tužno, samo kako bi dokazala da inat nikad ne može biti dobar prema tako čistoj emociji kao što je ljubav i da nikada, ama baš nikada ne postoji krivo vrijeme za prave riječi. Inat i ponos smrtni su neprijatelji ljubavi i većinom ne donose ništa osim propasti, baš kao što je snašlo glavne likove ove netipične knjige.
Iako ga je voljela, advokatova kćer se pravila hladna dok je on živ umirao pred njenim očima. On, iako je bio loš prema njoj i njenu ljubav prokockao za svoj hir, na kraju ipak shvata i ne krije priznanje za svoju grešku, gazi svoj ponos i pada pod osudu osvetničkog srca lijepe advokatove kćeri koja im je na kraju presudila, međutim, krivica nije bila njena.