Internat "PLAVA RUŽA" 💙

2 Dio💙

Hodala sam kroz dugacke hodnike sa raskosnim svjetlima i dizajnom. Divila sam im se.
Pronasla sam moja vrata i taman kad sam krenula da ubacim kljuc u bravu, otvorila su se.
Podigla sam pogled i ugledala djevojku koja je bila blago napušena, rekla bih. Soba je mirisala na marihuanu, uzas. Usla sam u sobu i otvorila oba prozora. Pocela sam da masem rukama dok me je ona gledala blago zamagljenih očiju.
"Cao, hahahha ja sam Mia."
Smijala se dok je govorila kao da je ugledala maskotu a ne mene.
Uzvratila sam joj osmjehom. Legla sam u krevet i zaspala, ponovo.
......
"Ustaj, zovu nas u hol."
Ustala sam cim sam cula njen glas.Nisam osoba koju mozes da izneses sa krevetom napolje, sve cujem iako spavam.
Protegnem se po raskosnoj sobi i zajedno sa njom krenem ka holu.
"Izvini sto si me zatekla onako napusenu. Inace ne pusim to sranje ali mi je loš dan. Valjda razumijes."
Obrati mi se mirnim tonom.
"Ne brini se oko toga."
Nasmijesim joj se i onda dodjem u hol, gdje su bili maltene svi. Hol je bio, prepun. Svi su izgledali kao da znaju dje pripadaju. Osim mene, bila sam nekako izgubljena u svemu ovome.
"Djeco, s obzirom da ovdje imamo bolnicu, zelim da se prijave svi koji bi htjeli da volontiraju."
Pocesem se po glavu, ovo nije losa ideja. I onako volim sve te stvari. Pridjem i ispunim formular. Nasmijem se predivnoj dami koja mi je davala papire.
Objasni mi kako se radi kod njih i u koliko sati.
U tom trenutku me Mia povuce za ruku i odvede u cosak.
"Ides sa mnom nocas?"
"Gdje to ima da se ide u ovu vukojebinu..."
Kazem smoreno i ona se nasmije.
"Vukojebina jeste, ali nisi svjesna koliko je opasna i koliko je uzbudljiva."
Ovo me vec zainteresuje, veliki sam fan avantura. Klasican strijelac, obozavam horoskop.
"U koliko sati?"
Nasmijano je upitam dok se ona ponosno smije.
"U ponoc, kada svi zaspu. Svi osim Hektora i njegovog ludog mačka koji nam spopada noge."
Pocnemo glasno da se smijemo i odemo u sobu.
Kada sjednemo na krevet uslede pitanja od strane nje.
"Koja je tvoja prica?"
"Zasto mislis da imam pricu?"
Namrstim joj se.
"Vjeruj mi ovdje svi imaju neku pricu."
Slegnem ramenima dokse priprema da joj ispricam neke djelice.
"Pa ovako, zivim sa majkom od svoje 10 godine jer je tata otisao da zivi u drugu zemlju. Zbog neke zene al nebitno to. Prevazisla sam te stvari. Ponekad se cujem sa njim. A majka, ona je previse kako kaze umorna od mene. Pravila sam ogromna sranja gdje god bi otisli. "
Pogleda me iznenadjeno.
" Bad girl? Hah znaci imam suparnicu. Ne izgledas kao neki zloćo. "
"Pa i nisam neki zloćo, haha jednostavno su ljudi debili i onda moram da im uzvratim na neki nacin."
Odgovorim joj dok gledam kroz prozor.
"Zašto si toliko ogorcena na ljude?"
Upita me. Nikad me niko nije pitao ovo pitanje. Svima je bilo glupo to sto pricam.
"Zato sto su ljudi izdajnici, mentalno oboljeli debili, silovatelji, monstrumi, sto puta sam se prevarila oko nekih ljudi. I bas kad se oslobodim i kad pocnem osjecati ljubav prema njima oni mi ubiju tu ljubav. Ako me razumijes."
Pogledam je sa strahom.
"Ne brini se nisam takva, umijem da cijenim prave prijatelje. I meni se to hiljadu puta desilo. Nemoj da si tako negativna i nepoverljiva. Vjeruj mi da su mi ljudi koje bas dobro poznajem promijenili pogled na svijet. Upoznaces ih veceras. Nadam se da ces biti naša drugarica. "
Nasmijem joj se i zagrlim je.
Iskreno se nadam da je tako.

Misljenje 💙💙