Double back

Why me?!

1. Dio

Da li ste se ikad osjećali kao da ste drugačiji od ostalih? Da ne pripadate svijetu? Da ste jednostavno drugačiji od ostalih?

Pa... Ja se tako svaki dan osjećam...

Koliko god to bila okrutna istina,to je tako. Drugačija sam. I ja to znam.

Predmet sam zezanja u školi.

Pitate se zašto?

Pa možda jer se ne oblačim kao ostale djevojke mojih godina?

Možda jer nikad ne izlazim u klubove?

Možda jer nemam dečka?

Ma mogla sam ja biti kao i ostali,ali nisam htjela. Učenjem i znanjem dobivam stipendiju. Stipendijom dobivam novac. Novcem pomažem roditeljima financijski,ali uostalom kao da to nekog briga?

Najviše bi mi se rugali kada bi kući otišla gorko plačući.

Plakala sam jer su me vrijeđali. Jako.

U mom danu nije bilo zabave. Nekad bi otišla sa prijateljicom Nicky u park ili na sladoled,ali bi i ona kad tad otišla.

Bile smo vrlo različite jer ona je voljela ići u klubove,nije učila,nije bila osjetljiva kao ja...

Poželim biti kao i ona. Buntovna,hladna i da ne marim za ništa.

Družila sam se još i sa knjigama. One su uvijek bile tu i onda kad mi je bilo najteže. Moja strast za čitanjem je počela kad sam krenula u srednju. Sad sam već maturantica. Knjige su nešto nevjerovatno. One mi pomažu da zaboravim na surovu stvarnost i na sve što se događa oko mene.

S njima sam bila u nekom svom izmišljenom svijetu. U njemu nema tuge,patnje,brige ni boli. Samo sreća,radost i ja.

Nije bilo ni samoće,koja mi je s vremenom postala čest drug,ali privikla sam se.

Mislim volim ja i mir i spokoj,ali nekad mi treba društvo,savijet,lijep komentar...

Prijatelji?

Pa... Što se tiče prijatelja...njih baš i nemam. Imam već spomenutu Nicky,ali u zadnje vrijeme sve se manje družimo. Kao da me izbjegava.

Pa to ne bi bilo ništa novo. Svi me izbjegavaju.

Ja sam dosta povučena djevojka,istina da pričam s roditeljima, rodbinom...

U školi kome se god obratim,svi bi bježali od mene... Vi ne znate koliko je bolno gledati svaki dan kako su svi sretni oko vas,kako se svi smiju,život im je lak.

A ja?

Ja sam uvijek tu negdje sa strane i sreća me je očito zaobišla,pa je osmijeh rijetka pojava na mom licu.

Ma i da se želim nasmijati ne mogu od ovog čuda na mojim zubima. Ne mogu se od sramote nasmijati.

Što radim u slobodno vrijeme?

Hmmm...uglavnom čitam.

Većinu vremena provedem čitajući i učeći. Pa tako da nemam baš puno vremena da radim nešto drugo.

Bavim se još nečim. Možda zvuči bolesno i nenormalno,ali...često promatram svoju simpatiju.

Harry Styles.

Savršenstvo u samo dvije riječi.

Oduvijek sam bila zaljubljena u njega. Točnije od drugog osnovne...znam da sam bolesna što ga promatram cijeli dan,al' šta ću?

Taj je dečko nešto nevjerovatno,sve cure letaju za njim.
Pa tako i ja.

Znam da me on neće gledati kao što ja gledam njega,nikad mu ja neću izmamiti onaj njegov vragolasti osmijeh koji otkriva njegove biserno bijele zube,nikad neću dodirnuti tu čupavu kosu,nikad ga neću zagrliti ili poljubiti...

Jedina cura koja je imala tu sreću je bila Brooke! Savršena Brooke! Prelijepa Brooke! Zgodna Brooke! Poznata Brooke!

Samo neki od naziva kako je sama sebe prozvala.

U mene to izgleda ovako:
Brooke - mala plava kuja koja misli da je pokupila svu pamet svijeta.

Djeco ovo je vrlo jednostavna definicija ⬆⬆⬆⬆

Moja popularnost?

Haahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!!!

Ne želim komentirati.

Samo želim napomenuti da sam poznata po nazivu Mona Liza.

Maturalna večer?

Pa drago mi je jer škola završava pa tako zajedno s njom i ovaj teror.

Meni je krivo jer nemam partnera,otmijenu haljinu ni štiklice...

Svi su ushićeni i ja svaki dan slušam planove.

Ja uopće i neću ići. Moj stil nije da se opijam.

Ja ću za to vrijeme dok se oni budu opijali biti kod kuće,napraviti ću sebi kokice i gledati crtiće na TV-u.

Zar ne zvuči zabavno?!

--------------------

Evo prvi dio.

Malo je poduži,ali mnogo bi mi značilo kad bi ostavili komentar kako bi mogla uvažiti i vaša mišljenja i komentare.

Please vote and comment.
Love ya!❤