Double back

Promise

34. Dio

Vanessa's P.O.V.

Vanessa:"Što ti radiš ovdje?!"

Zar nije na večeri s Arianicom? Mrzim kad dolazi kod mene,a prije toga je bio s njom. Igra dvije igre i mora se za jednu odlučiti to jest odlučiti se ovom slučaju za Arianu ili mene.

Harry:"Koji ku**c se ovdje događa?! Tko je ovaj?!"

Vanessa:"Nemoj se derati na mene!"

Otkud mu pravo da viče na mene? On i ja smo završili to jest on me je dokrajčio s Arianom. Ne znam da li ću nastaviti s osvetom jer je sve odjednom postalo teško i komplicirano i jednostavno mi je dosta svega. Dosta mi je Harrya,Ariane i osvete. Zašto jednostavno nisam mogla nastaviti živjeti kao Monica? Nebi uopće imala toliko problema kao i sada. Dosad bi sigurno preboljela Harrya i zaboravila bi na njegovu okladu s Zaynom. Mogla sam lijepo otići na Novi Zeland s roditeljima i odmaknuti se od ovoga.

Harry:"Zašto ste...zašto ste goli? On je u boksericama,a ti si u muškoj majici?"

Kada mi ovo kaže tek tada mi dođe u glavu ono što on misli. Misli da smo spavali.

Vanessa:"Harry izađi,molim te."

Kažem mu tiho i smireno. A na njegovom licu je i dalje bijes. Oči su mi crne i mračne i otkrivaju samo ljutnju,a lice je blijedo. Ali mogu vidjeti i ogromnu tugu u njegovim očima.

Harry:"Zašto si mi ovo uradila Vanessa? Zašto?"

Padne ne koljena i tada pusti suze. Oh,Bože...

Vanessa:"Justine..možeš li nas ostaviti same?"

On klimne glavom i ode u sobu,a ja brzo kleknem do Harrya koji i dalje plače. Koji plače zbog mene...

Vanessa:"Harry,ustani se."

Harry:"Ti si trebala biti samo moja...samo moja Vanessa. Znam da nisam onaj savršeni kojeg tražiš kao što si rekla,ali prokleto sam zaljubljen u tebe i ovo...točnije ovo nije zaljubljenost ovo je nešto više Vanessa. Ne mogu bez tebe ni dan,jer ako te ne vidim dan nije potpun sve je tmurno i odvratno. A ti si moje svijetlo koje popravi moj dan. Ako mi dopustiš mogu ti pružiti ljubav i sve ostalo."

Uhvati me snažno za ramena i primakne me sebi. Gledamo se oči u oči i ja jednostavno ne mogu misliti. Mozak mi je stao dok je govorio one riječi i jednostavno sam ostala šokirana.

Vanessa:"Harry...ja..."

Harry:"Samo mi reci...da li si sad sretna? Sretna što pokraj sebe imaš muškarca koji te ima i ti si sad njegova."

Pa on i dalje misli da sam ja spavala s Justinom. Ne mogu ga ovakvog gledati. Ne želim da plače zbog mene. Ne.

Vanessa:"O čemu pričaš Harry?"

Harry:"Pričam o tome kako si me uništila jer si spavala s njim i postala njegova."

Zagnjutri svoju glavu u moj vrat i tatina majica ubrzo postane vlažna od njegovih suza.

Vanessa:"Harry,ja...ja nisam spavala s njim...i kako uopće to možeš pomisliti?"

Automatski digne glavu i pogleda me u oči. Svoje ruke stavi na moje lice i lagano ga miluje. Na licu mu igra blagi osmijeh i u očima više ne mogu vidjeti tamu.

Harry:"Nisi spavala s njim?"

Vanessa:"Ne Harry,nisam."

Harry:"Pa zašto je on u boksericama,a ti u njegovoj majici?"

Makne ruke s mog lica i postanem lišena njegovog dodira. Oči su mu ponovo tamne i mračne,a i ne plače više. Problem je što on meni ne vjeruje. Nije zaljubljenost samo bitna. Bitno je koliko vjerujemo jedno drugome.