Double back

Accident

50. Dio

Vanessa's P.O.V.

Gledam blijedo u Arianu i vrtim stoti put rečenicu u glavi da shvatim jesam li ja dobro čula ono što je rekla jer jednostavno ne mogu vjerovati. Ne, ne, ne... Ne vjerujem da sam dobro čula jer ona ne može znati tko sam ja.

Vanessa:"Pardon?"

Ariana:"Hoćeš li mu ti reći ili ja?"

Gledam u nju sasvim bespomoćna i trnci mi počinju naglo prolaziti kroz tijelo. Bar ona nije trebala saznati i izaći iz ove igre kao pobjednica, ja sam trebala to sama priznati. Kako je... Kako je uopće uspjela saznati za takvo nešto?

Krv mi napusti lice, srce počinje sve luđe kucati, a vid sve više mutiti. Bar večeras nije trebao biti kraj. Ne danas. Samo ne danas.

Harry:"Ne vjerujem na što si sve spremna. Ariana, molim te, prestani se ponašati kao dijete."

Harry će zasigurno za par minuta saznati istinu, jednostavno sve će biti gotovo. Ovaj čovjek ovdje, koji me sada brani, za 5 minuta će me gledati kao nešto gadljivo i odvratno.

Ariana:"Harry, saslušaj me jednom u životu. Vanessa te cijelo vrijeme laže. Ona nije osoba kojom se predstavlja."

Harry:"Kako ti nešto takvo može pasti na pamet? Nikad nisam mislio da ćeš pasti na ovaj nivo. Jadno Ariana, užasno jadno."

Cijela prostorija se počne vrtiti oko mene, sve postaje nekako nejasno i jedino što znam je da trebam pobjeći. Pogledam u Harrya i izvučem svoju ruku iz njegove i krenem vani. Ajde Mona, unormali se, nemoj se srušiti ovdje. Bježi, bježi dok još možeš.

Harry:"Vanessa?"

Harry se u sekundi pronađe pokraj mene i brznom svjetlosti me okrene prema sebi držeći me čvrsto za ruke.

Harry:"Nemoj više napustiti prostoriju zbog Ariane, nije vrijedna toga. Njezine laži i pokušaji da te odvoji od mene neće nikad uspijeti."

Vanessa:"Harry, pusti me. Odmakni se od mene."

Harry:"Vanessa, što je s tobom? Zar te uvrijedilo nešto što je ona rekla? Slušaj me, istina je da sam užasno volio Monu, ali sada volim tebe, vjeruj mi. Samo tebe."

Drži me snažno rukama i gledamo duboko u oči govoreći svaku riječ iskreno. A u meni to napravi još veći kaos koji neću moći obuzdati nikada.

Harry:"Vanessa, pogledaj me."

Ukočeno stojim na mjestu i ne mogu napraviti ni koraka. Oh, kad bi barem mogla otrčati i pobjeći. Očito sam vjerovala da sam spremna za ovu situaciju, ali nisam. Za Boga, što sam ja mislila? Da ću samo tako lako osobi koju volim reći kako se cijelo vrijeme igram s njegovim osjećajima. Pa to je nemoguće jer me upravo ovaj čovjek ovdje naučio kako biti ludo zaljubljen.

Harry:"Reci nešto."

Uhvati me za glavu i naši pogledi se stope. Bojim se Harrya. Bojim se njegove reakcije.

Vanessa:"Istina je."

Harry:"Što je istina? Vanessa o čemu pričaš?"

Iščupam ruku iz njegove I odmaknem se kako bih mogla pobjeći. Pobjeći što dalje odavde.

Vanessa:"Harry...ja nisam Vanessa. Ja sam Monica. Monica Green."

Harry me uhvati za lice I privuče sebi I snažno mi stisne ruke. Strah me podignuti pogled I pogledati u te oči. I pogledam ga I ugledam oči koje do sad nisam vidila. Mračne I pune bijesa.

Harry:"To što te volim ne daje ti pravo da se zezaš sa osobom koju sam volio. Ne spominji Monu sada."

Pustim suze I krenem spustiti glavu,ali Harry mi ne dopusti jer me grubo uhvati za bradu te mi podigne glavu.