Double back

Hopeful and jealous

14.Dio

"Samo reci da je voliš i padat će ti milijoni s neba,srećo svaki dan..."

Harry's P.O.V.

Sranje. Sranje. Sranje. Sranje!!!
Kako sam mogao sebi dopustiti da me zavede i da spavam s njom?! I još sam prespavao ovde! Bravo Harry! Idiote!

Brzo se ustajem s kauča gdje smo spavali i kupim svu robu s poda i navlačim je na brzinu. Hvala Bogu pa Brooke nije ovde. Mislim da se tušira,a iskreno baš me i ne zanima. Samo da odem odavde.

Fuck! Zašto mi je ovo trebalo?!

Brzo izlazim van i pogledom tražim gdje mi je auto i ugledam ga preko puta ulice. Dotrčim do njega i osjetim olakšanje. Kao da sam pobjegao iz pakla i napokon se mogu opustiti,mogu disati... Glavu naslonim na volan od auta i pokušavam raščistiti misli i razmisliti što se sve dogodilo. Glup sam znam! Kako sam mogao spavati s curom koju sam vidio da se ljubi s nekim likom kojeg nikad nisam vidio,spavao sam s osobom koja mi je taj dan ostala kao najjeftinija ženska u povijesti, dirao sam tijelo cure koju su sigurno dirali i 100 drugih muškaraca... Gadim se sâm sebi. Nego muško kao muško,ne može odoliti i upusti se u stvari koje nije trebao. Mogao sam svoje potrebe izvršiti na nekom drugom npr. Moni.

Ou, fuck! Što sam ja upravo rekao?! Odvratan sam! Nikad ne bi spavao s njom,nas samo poveziva oklada koju ću izvršiti i odmaknut ću se od nje i završiti s tim jednom zauvijek. Siguran sam da će me ona preboljeti.

Njena riječi će mi uvijek biti urezane u srce i kunem se da smo se pod drugačijim okolnostima upoznali...možda bih je zavolio...ali ipak male su šanse. Žao mi je Mona,ali takav je život.

Palim svoje auto i vozim sporo. Tek tako da mi se kroz vožnju razbistre misli i da jednostavno sve to složim u glavi. Mogao bih nazvati Gemmu da provedemo dan zajedno i da posjetimo dr. Jamesa. Uzimam mobitel iz hlača i ugledam poruku od nepoznatog broja.

Wtf?!

Otvaram poruku i kad je pročitam shvatim da je od Mone. Želi da se nađemo? Aaa?! Volim te?! Ok. Ali ja tebe ne.

Ubrzo će podne i mogao bih otići do kuće da se presvučem i otuširam. A onda!! Sastanak s Monom i... fuck! Moram je pozvati na party! Oh, God!

************************************

Monica's P.O.V.

Monica:"Vidite da sam dobro! Jesam vam lijepo rekla!"

Dr.James:"Da,ali ipak se trebate odmarati."

Ovaj je čovjek tvrdoglav kao magare! Nalazi pokazuju da sam odlično. HEELOOOOUUUUU YOU LITTLE IDIOT!!!

Calum:"Možemo li sad ići?"

I njemu je dosadilo ovdje biti isto kao i meni. Mislila sam da je dr.James zanimljiv,ali sam se prevarila.

Calum me dovezao ovdje jer je Niall kod očuha i majke. Valjda odlaze na nekakvo putovanje pa se otišao pozdraviti.

Dr.James:"Da. Možete ići."

Ustajem s stolice i napokon mogu otići. Dosta mi je doktora,bolnice,ovog užasnog bolničkog smrada i svega. Ughh!!!

Za oko mi upada plakat na kojem je pisalo flomasterom da se traži osoba s 0- krvnom grupom. Još je pisalo da će to toj osobi kojoj je potrebno biti drago ako pomogneš i da ćeš nekome ulijepšati život.

Suza mi sklizne niz obraz i jednostavno me obuzeo neki osjećaj koji me rastužio... Ja ću pomoći ovoj osobi. Ja! Monica Green!

Okrećem se i vraćam se prema ordinaciji Dr. Jamesa. Pokucam i nakon što čujem 'naprijed' uđem. Calum nije ni zamjetio da sam se vratila u ordinaciju.