Double back

The book

60. Dio

/nakom 3 mjeseca/

Začujem Marryin plač i opet odem u sobu. Mislim da joj je ovo već deseti put da plače. Ali majka sam i moram se pobrinuti za to. Ne znam ni kako sam se uspijela snaći u ovih tri mjeseca,ali pošto živim s Harryem puno mi je lakše. Da,živim s njim. Nas troje smo sretni u ovoj kući i ne treba nam ništa više. Volimo se i to nam je dovoljno. Dani su nam lijepi,ali su bogme i iscprljujući te sam stalno umorna. Ne spavam noćima jer se Marry budi. Danima nekako uspijem jer mi pomaže naša dadilja Andrea. Zahvalna sam joj puno jer mi je pružila nekoliko sati sna. Ali poneked Marry ne želi da se umiri dok je s njom. Želi biti sa mnom i tada je smirena. Na prvi pogled je to slatko,ali kasnije shvatite da je iscprljujuće jer jedino želi da ju ja pazim. Ali moram priznati da više voli Harrya nego mene. Harry je mazi i pazi i čak dopušta da spava s nama. Ali ne želim se žaliti jer mi je predobro. Volim svoju obitelj onakvu kakva je,a savršena je.

Uđem u sobu i ugledam Andreu kako je pokušava smiriti,ali ne ide. Ponekad mi je stvarno žao Andree jer se ubije s njom.

Monica:"Ja ću to obaviti."

Ona nervozno otpuhne i ja ju uzmem u svoje ruke. Poljubim joj to preslatko lice koje je nasljedila od Harrya i lagano je proljuljam. Obavijem rozu,plišanu dekicu oko nje i stavim joj dudu u usta. Ona se odmah umiri i ja sjednem na stolicu koja se ljulja. Tiho joj pjevušim i ona me gleda svojim ogromnim plavim očima. Čudno je to što Harry ima zelene oči,a ja smeđe i Marry ima plave. Ali to je očito nasljedila od bake Julie.

Monica:"Andrea slobodno možeš da se odmoriš u svojoj sobi. Ja ću se pobrinuti za nju."

Andrea:"Hvala vam."

Klimnem glavom i ona izađe iz sobe. Marry lagano zatvara svoje oči i ubrzo zaspe. A jadnica. Sigurno se umorila od onolikog plakanja. Ali uz nju sam kad god mogu,a trudim se maksimalno. Ali nekad mi je stvarno potrebno malo odmora da se barem malo naspavam i da se mazim s Harryem. I ne sjećam se kada sam poljubila Harrya jer je skoro pa 24 sata na poslu. Mami je stalno potreban u tvrtci,a ja ga ne mogu odvlačiti.

Monica:"Spavaj moj mali anđele."

Ustanem se te ju sputim na svoj i Harryev krevet. Okrenem ju na bok te ju pokrijem rozom dekicom. Sa obe strane stavim po jastuk jer znam koliko se koprca dok spava pa da nebi pala s kreveta i ozljedila se. Još bi mi to falilo. Uključim bebifon i izađem iz sobe.

Spustim se u kuhinju i ugledam Donnu kako kuha. Ne znam da li sam spomenila,ali imamo i kuharicu Donnu. Ovih mjesec dana nisam mogla ni da provirim u kuhinju od Marry i morali smo zaposliti kuharicu. Donna je starija žena koja odlično kuha. Prirasla mi je srcu i poput majke mi je. Tata i mama su na Novom Zelandu. Istina,prvih nekoliko tjedna mi je mama pomagala,a onda su morali otići jer ih posao čeka.

Donna:"Da li si gladna?"

Monica:"Ne,nisam. Hvala na pitanju."

Primaknem se njoj i pogledam u lonac da vidim šta kuha. Ugledam neku zelenu juhu koja na prvi pogled izgleda bljak,a bogme i na drugi. Ali sigurna sam da je ukusna. Sve što Donna napravi je za prste polizati.

Donna:"Danas kuham ovo. Samo zdravo za tebe i Harrya."

Hvala Bogu pa imam nju i jedem zdravo. Mislim da ju nemam da bi se ubila brzom hranom koja je masna i fuj.

Monica:"Ne znaš koliko sam ti zahvalna."

Ona se nasmije,a ja joj otisnem poljubac na obraz. Odmaknem se od nje te se vratim u dnevni boravak gdje ugledam Harrya koji tek ulazi u kuću.

Harry:"Hej!"

Monica:"Hej!"

Gledam ga kako ostavlja aktovku na stol te odvezuje svoju kravatu koja mu predobro stoji. Približim mu se te ovijem ruke oko njegovog vrata i on me pogleda sa smiješkom na usnama.