Double back

Go away!

55. Dio

Monica's P.O.V.

Gledam u nju I vidim kako me preklinje da spasim Harrya od svih loših stvari,ali kako da ja to učinim? Ne želim probleme,ne sada kada se mogu nazvati sretnom. Ne želim probleme Ryanu,a najmanje svom djetetu.

Monica:"Slušaj Annie. Ja tu ne mogu pomoći. On će se odmaknuti od loših stvari ako želi."

Ona me tužno pogleda I ja uđem u toalet. Zaključam vrata I brzo dođem do umivaonika da se umijem. Užasno se znojim I disanje mi je otežano. Zašto moram ponovo spominjati Harrya? Ne želim da sada uništim ovaj zid oko sebe koji sam gradila devet mjeseci.

Obavim sve što trebam I izađem iz toaleta. Moram reći Ryanu da odemo što prije odavde. Zahvalna sam Annie I Gemmi na svemu,ali bolje ne. Idemo.

Monica:"Kojim putem sam došla?"

Mrzim ogromne kuće I sada ne znam kojim sam putem došla. Krenem putem koji mislim da sam došla I jedino što se čuje u hodniku je moje koračanje starkama.

Pa gdje sam sad? Stanem I osvrnem se oko sebe. Otvorim prva vrata koja ugledam I pronađem se u sobi. Izađem I krenem da otvorim vrata do,ali se zaustavim. Njegov glas.

Možda sam najveća glupača,ali srce lupa kao ludo I zato otvaram malo vrata. Moram ga vidjeti.  Barem na sekundu. Da se uvijerim da je uredu.

Harry:"Sada bi mi se ti mogla pridružiti ljepotice."

Uhvati bocu vina I popije skoro pa cijelu bocu. Ne vidim mu lice jer je okrenut leđima. Pijan je. Vidim mu to po glasu,a I sad sam vidjela koliko pije. Uništava sebe s alkoholom.

Harry:"Toliko sam pijan da sam maloprije u glavi čuo kako se smije. Pričao sam ti o njezinom glasnom smijehu. Ta se cura najgore smije."

Malo bolje pogledam I shvaćam da priča sa nekom fotografijom. Znam da mene spominje,a ja...ja se I jesam smijala. A i sada su mi usne izvijene u osmijeh.

Harry:"Ali nikad neću zaboraviti kada smo posvađali jer sam ju zaključao. I tada sam bio pijan."

Ni ja to neću zaboraviti. Sada je to toliko smiješno da ne mogu ni izdržati...

Nasmijem se glasno I Harry se okrene. Nisam se nasmijala... O moj Bože! Čuo me je! Što sad?

Harry:"Bogme si me dobro opila. Sada ju I vidim."

Možda da pobjegnem? Nisam spremna da se suočim s njim. Krenem da zatvorim vrata I trčim,ali Harry otvori vrata I tek tada ugledam njegovo lice. Ogromni podrčnjaci. Neobrijana brada. Crvene oči. Duža kosa.

Monica:"Bok,Harry."

Harry:"Isuse Kriste!"

Približi mi se I dodirne mi ruku. Provjerava da li sam stvarna. Vrhunac pijanstva. Ne mogu ni opisati koliko smrdi na alkohol. Da sam u normalnom stanju ne bi mi toliko smetalo,ali ovako samo čekam kad ću se pobljuvat po njemu.

Monica:"Harry zašto pij..."

Ne stignem ni odgovoriti,a on me obavije svojim mišićavim rukama I pritisne uz sebe. Srce mi lupa kao ludo I na trenutak zatvorim oči te zamislim...on I ja zagrljeni I čekamo našu bebu. Zamišljam da me grli jer me voli I jer ću mu roditi kćer. Ali to su samo moje mašte.

Harry:"Ne,ne. Ja tebe mrzim. Ne smijem te grliti. Ostavila si me I mi smo gotovi. Neću ti oprostiti,ako si zbog toga došla ovdje."

Odmakne se od mene te brzo uzme bocu vina. Ja mu je iščupam iz ruke te ju stavim na stol iza sebe.

Monica:"Alkohol nije riješenje Harry."

Harry:"E pa meni je. Daj mi tu bocu."

Bacim pogled na onu sliku s kojom je pričao I ugledam sebe I njega kako ležimo u krevetu. To je ona slika što sam vidjela na njegovoj pozadini od mobitela.