Double back

You're so stupid

57. Dio

Monica's P.O.V.

Ryan:"Da li je on razlog jer ne želiš ići s nama?"

Odmahnem glavom I naravno slažem ga. Ne želim ići na doček Nove godine s njim. Želim biti sama u kući I nadati se. Nadam se da će Harry doći I biti sa mnom I bebom. Ali ono sam mu priznala sinoć I sigurna sam da je shvatio I pobjegao. Sada sam sama.

Ryan:"Hajde idemo. Molim te."

Monica:"Umorna sam. Bebi I meni treba odmor I to je sve. Idi ti I zabavi se s Justinom I Kate."

Sjedne do mene na kauču te me uhvati za glavu I okrene mi glavu.

Ryan:"Sigurno ne patiš zbog njega?"

Monica:"Ne,Ryane. Samo sam umorna I to je to. Iscrpilo me je sve pomalo."

On klimne glavom te me nježno dodirne po obrazima.

Ryan:"Želiš li da ja ostanem s tobom?"

Automatski odmahnem glavom I pogledam ga ozbiljno. Ne želim da Novu godinu provede uz mene. Meni je moja beba dovoljna...iako bi sve bilo upotpunjeno kad bi otac bio ovdje,ali tko zna gdje je on sada. Sigurno u drugoj državi.

Ryan:"Ne želim da ostaneš sama."

Monica:"Nisam sama. Beba I ja smo skupa. A I ako još nešto kažeš zaljepit ću te za plafon."

Nasmije se I ja nabacim lažni osmijeh na lice. Moj je život koma. Sve je tako glupo I mrzim sve. Jedino dobro je moja bebica.

Ryan:"Idem. Sigurna si da..."

Monica:"Zaljepit ću te,kunem se."

Mahne mi te ode brzo iz kuće. Što da sad radim? Da se dosađivam kao inače? Zašto moj život mora biti sranje? Da li je ovo ono što želim?

Legnem na kauč te zatvorim oči. Cijelu noć nisam spavala. Čekala sam njega. Zašto mu treba tako dugo da shvati? Ili je pobjegao kako I mislim...
Osjetim kako me umor hvata I pokrijem se dekicom. Napokon ću lijepo zaspati I odmoriti se. Nemam volje da idem u sobu pa ću ostati ovdje.

Začujem zvonjavu na vratima I suzdržim se da ne opsujem sve po redu. Ryan. Zaljepit ću ga ovaj plafon sigurno. Ondje će ostati godinama.

Otvorim vrata I ispred sebe ugledam Harrya. Pojavio se. Napokon.

Monica:"Harry? Što rad..."

Harry:"Da li je moje?"

Osjetim kako mi bubnja u ušima I kako mi se užasno manta. Ne smijem se sada ovdje srušiti dok me pita nešto važno. Znam na što misli. Da li je dijete njegove.

Monica:"Da...Ovo je tvoje dijete."

Zatvorim oči kako ne bih mogla vidjeti njegovu reakciju. Samo da se ne razvijesni. Samo da ne poludi I pobjegne.

Harry:"Isuse Kriste!"

Otvorim oči I ubrzo osjetim njegove mišićave ruke oko svog struka. Podigne ih do te me snažno uhvati za obraze. Nadam se da će me poljubiti,ali ne uradi to. Zarijem nokte u njegova leđa I upijam njegov miris koliko je god moguće.

Harry:"Zašto mi to nisi ranije rekla Monica? Tako si glupa."

Suze mu se slijevaju niz lice I sve me više sebi privlači kako bi me mogao što bolje zagrliti. Obavijem ruke oko njegovog vrata I prepustim se njemu I njegovom zagrljaju.

Harry:"Zašto si to uradila? Tako si glupa,Monica."

Spusti ruke na moj trbuh I nasmije se dok ga grlim. Osjećam se odjednom tako ispunjenom I sretnom I ovaj događaj je neopisiv. Mislila sam da je pobjegao,ali ne on je ovdje jer shvaća da je on otac.