MOJ ZGODNI BOSANAC

8

Lamija

Vozimo se kroz ovu vukojebinu i ja ne znam kako su oni put zapamtili.Mjesto je zaista prelijepo i opuštajuće al aratosti toga kad ću ja zalutati.Gledam Emira kako vozi i kako je zgodaaaaan.Zašto sam ovo propuštala.On je moj kuškarac.Bože molim te samo nemoj da patim za njim.

-O čemu razmišljaš?-pita me dok stavlja ruku na moje koljeno.

-Ništa samo te gledam kako si lijep.-na ovo se ponosno nasmije.

-A znači lijep sam.

-Naravno da jesi.

-Ti si Lamija Memić,buduća Hadžić,najljepša žena na svijetu.-awwwww.

-Pretjeruješ!-zaustavi auto na proširenju i pogleda me.

-Ne pretjerujem.Curo jel ti vidiš sebe.To lice,noge,dupe,grudi ohooo...-nasmije se vragolasto a ja ga udarim u rame.-Lamija najljepša žena na svijetu kao i najzgodnija.

-Hvala ljubavi.-nagne se i poljubi me.

. . .

Dolazimo konačno u centar Sarajeva gdje i živimo. Krenuli smo u kafić da popijemo kafu. Na njegovom lica se preslikava predivan osmijeh. Da li srećan jer smo zajedno ili šta već,ne znam. Izlazimo iz kola i ulazimo u kafić. On odabere stol u nekom ćošku gdje nas niko ne vidi. Vjerovatno hoće privatnost.

-Emire?

-Hmm?-podiže glavu i gleda me sa nekim sjajem u očima. Pička li mi materina luda šta sam čekala do sad da ga prisvojim.

-Što se smiješ non stop?-na ovo se samo još više nasmije.

-Ljubaviiiiii. Srećan sam. Ti si pored mene. Sve je došlo na svoje.-onesvjestiću se.

-Kako je moguće da od svih cura ti izabereš mene? Šta si vidjeo u meni? Niti sam najzgodnija,ima i zgodnijih od mene,niti sam ljepšta,ima ljepših... - ne dozvoli mi da završim već me prekine u pola rečenice.

-Lamijaaa. Jel u tebe šejtan ušo? Čekaj da se smirim iznerviro sam se. Ti si meni najzgodnija,najljepša,najbolja,ma sve si mi. Nemoj to više da govoriš. Pa ti si mene izabrala,ovakvog nikakvog.

-Šta si ti nikakav. Osjećam de ružno pored tebe.

-Ma dolazi vamo.-širi ruke i povlači me u krilo.

-Ne Emire u restoranu smo,narod nas gleda.

-Rekao sam da niko ne dolazi a i ne može nas niko vidjeti.-šta?

-Šta si ti rekao? Jesil ti šef ovdje ili šta? Ček ja ne znam ni čime se ti baviš.-završim i on me ovaj put povuče u svoje krilo i zagnjuri glavu u moj vrat. Kolika je on u stvari maza.

-Ovakoo. Ja sam vlasnik lanaca hotela ,,Indigo". Pored ovog restorana posjedujem još dva. Eto. Nisam kriminalac,svi poslovi su mi čisti.-šta reče ovaj čovjek?

-Hoteli ,,Indigo" su tvoji???????

-Da.-ostanem otvorenih usta. To su najmoćniji hoteli ne samo u Bosni i Hercegovini nego na cijelom Balkanu.

-Zašto mi to nisi rekao. Kako ti do sada nemaš ženu?

-Hahahhahahaha kakva crna žena,ženo božija. Nije mi niko zapao za oko a i nisam htjeo da se ženim i da imam bilo koga kraj sebe.

-A sada jel želiš? Emire reci jel se ti sprdaš sa mnom ili šta?-on odma iskolači oči i preplavi mu se tužna faca preko lica. On kao da ne želi da ovo prestane i čini mi se da će uraditi sve samo da ova veza opstane. To je to. On će da bude moj muž. Ili on ili niko. Ako on ne bude moj muž,počupaću i njeg i njegovu ženu. A to se neće desiti jer ću ja da budem njegova žena.

-Neee. Želim jer sam upoznao tebe i jer ću da te oženim. Ako nećeš milom,oženiću te silom.

-Dobroo.-zagrlim ga dok uzimam i ispijam svoju kafu. -Ti nisi normalan samo ću to reći i lud si.

-Lud sam za tobom.-kaže dok me ljubi u obraz. Istopiću se.

-Hoćeš li ti meni konačno dati taj broj?-na ovo se gromoglasno nasmijem kao umobolni traktor.
. . .

Lamija

Čujem zvuk alarma. Moram da ustanem a nikako ne želim. Radim drugu smjenu i ustala sam kasno. Deset je sati. Sinoć sam radila treću i malo sam spavala. Uzimam telefon i vidim poruku.

Habibi: Dobro jutro ljubavi. Nazovi me kada ustaneš. Nedostaješ mi.❤💋

Da li ja zaslužujem njega? Uzmem i nazovem ga. Javlja se posle trećeg zvona.

Ljubaviii. Jesil se naspavalaa??

Jesaam. Ti?

Bez tebe ne ali preživjeću. Nego u koliko počinješ raditi?

U 13 h. Što to?

Nedostaješ mi nenormalno. Prebukiran sam papirima i ne mogu nikako da dođem...-već znam šta hoće da kaže ali šutim. Hoću da ga čujem kako to izgovara.

Iiii...

Paaaa,ovaaaj. Jel možeš da dođeš moliiim te mnogo mi nedostaješ samo hoću da te zagrlim i poljubim!

Otkad si ti postao tako romantičan?

Ne znaam.

U kojem se hotelu nalaziš,doću.

Stvarno??

Da habibi...

Ponovi to!

Kojeee???

To što si rekla.

Habibi.

Haaaaaaj. Govori to non stop.

Dobro habibi. Pošalji mi adresu.

Evo šaljem. Vidimo se mala.- kaže i prekine. Tek će da me vidi za ovo mala.

Ustanem iz kreveta i krećem prema kupatilu. Perem zube i kontam šta ću da obučem. Znam da ću crne farmerke. Vjerovatno neku košulju.
Dolazim do ormana i vadim plavu košulju na bjele pruge koja je kratka i vidi se dio mog ravnog stomaka. Moja omiljena. Dolazi mi poruka na telefon i to je lokacija. Uuu pa ovo nije daleko. Top. Oblačim se i izlazim iz stana. Sjedan u auto i krećem.

. . .

Dolazim na lokaciju i jeboteeee... ovo je ogromno. Ulazim unutra i dolazim za šalter. A sekretarica nadrkana kao radnice u Macu drive-u.

-Izvolite?-kaže nekim izopačenim glasom. Već je ne volim. Ova mu se udvara sto posto. Poludiću ja s njim.

-Trebam Emira. Čeka me vjerovatno.

-On za tebe nije Emir nego gospodin Emir.-molim??? Ti ćeš da mi kažeš?-I gospodin Emire nikoga ne prima ko nije njegova porodica a tebe ne znam. Možeš da se okreneš i da odeš.

-Srce a od kada sam ja sa tobom na ti? Ja sam mu djevojka idi i zovi ga.

-Nisi ti njemu ništa. On nema djevojke.

-Irma otpuštena si iste sekunde napusti hotel. Bićeš isplaćena a sada samo idi.-čujem Emirov glas i okrećem se iste sekunde. Fuck. Koliko je čuo?

-Zdravo ljubavi.-dolazi sa osmjehom do mene i poljubi me. Ovu intimu nisam očekivala. Hvata me za ruku i uvodi u kancelariju dok ona ostade u šoku. Mrš kravo. Podržavam ja sve žene i uvjek ću da stanem na njihovu stranu ali ona je spada u pojam ,,žena".